Antigva i Barbuda otočna je država koja pripada skupini Malih Antila, smještena je između Karipskoga mora i Atlantskoga oceana. Sastoji se od dvaju glavnih otoka, koja su u državnom nazivu, Antigue i Barbude, udaljena 63 km jedan od drugoga, te nekoliko manjih otoka: Velike ptice, Zelene, Gvajane, Bodljikave kruške i dr., među kojima je najpoznatiji nenaseljen stjenoviti otočić Redonda površine 1 km2. Ukupan broj stanovnika nešto je više od 97 tisuća, koje u velikom postotku – 97 posto, živi na Antigui. Glavni je grad, ujedno najveća luka, St. John’s na Antigui. Službeni je jezik engleski, ali domaće se stanovništvo koristi i tamošnjim kreolskim narječjem. U etničkom pogledu 91 posto stanovništva potomci su afričkih robova, a ostali su mješanci Europljana i Azijata. Neovisnost je stekla od Ujedinjenoga Kraljevstva 1. studenoga 1981. Po društvenom uređenju Antigva i Barbuda parlamentarna je monarhija u sastavu Commonwealtha, zajednice država koje su nekoć tvorile Britansko Carstvo, a poslije su zadržale neke veze i suradnju s Ujedinjenim Kraljevskom te priznaju britanskoga monarha kao vrhovnoga poglavara. Dakle, sadašnja kraljica Elizabeta II. državna je poglavarica, ali stvarnu vlast obnaša izabrani guverner, čiju dužnost trenutačno obavlja Rodney Williams. Ekonomija Antigve i Barbude uvelike ovisi o turizmu, koji čini zadivljujućih 80 posto BDP-a, koji se, što je također vrlo važno, u velikoj mjeri oslanja na domaću poljoprivrednu proizvodnju.
Površina karipskoga otoka Antigue, koji domaće stanovništvo također naziva Waladli ili Wadadli, iznosi 281 km2, a ime mu etimološki dolazi od španjolskoga pridjeva »drevna«. No to mu je ime postalo uvriježeno nakon što ga je tako nazvao svjetski glasovit pomorac, trgovac i istraživač Kristofor Kolumbo g. 1493. po drevnoj i čašćenoj ikoni u seviljskoj katedrali – »Santa Maria de la Antigua«. Od otprilike 95 tisuća stanovnika više od polovice ih živi u glavnom gradu na sjeverozapadu otoka – St. John’su, koji je najveća luka, s dubinom i za najveće brodove na kružnim putovanjima, a ostali u 41 manjem naselju: Bendals-Emanuel-Greencastleu, Carlisleu, Bolansu, Clare Hillu, Liberti, Potters Villageu, Seaview Farmu, Jenningsu, Swetwsu i dr. Podijeljen je na šest administrativnih cjelina (župa): Saint Jon’s, Saint Georg, Saint Peter, Saint Philip, Saint Paul i Saint Mary.
Sjeverno od otoka Antigue smjestila se Barbuda, maleni otok sa 160 km2 i malo više od 1600 stanovnika. Također je popularno turističko odredište zbog svoje umjerene klime i obale, a na njemu također većina stanovnika živi u jedinom gradiću Codringtonu. Turizmu pogoduje i Zračna luka Barbuda Codrington nedaleko od naselja. Prema povijesnim podatcima otok su naselili indijanski narodi Arawak i Carib, koje je Kolumbo zatekao nakon što je zakoračio na otočko tlo. Nakon otkrića na otok se doseljavaju Španjolci, pa Francuzi i Englezi, koji su Barbudu prisvojili i g. 1666. osnovali vlastitu koloniju. No ubrzo su je 1685. dali u zakup braći Johnu i Christopheru Codringtonu, koji su i osnovali tamošnji grad nazvavši ga svojim prezimenom. Obitelj Codrington na Barbudi je proizvodila hranu i iskorištavala robove kao radnu snagu na svojim poljima šećerne trske na susjednoj Antigui. Zato je često dolazilo do oružanih nemira i pobuna robova, sve do 1834. kada su svi robovi postali slobodnjaci. Iz novije povijesti Barbude nije zgorega podsjetiti na uragan Irmu, koji je u rujnu 2017. oštetio ili uništio 95 posto otočnih zgrada i infrastrukturu, a svi su stanovnici bili evakuirani na Antiguu, tako da je otok prvi put u dugoj povijesti ostao prazan. Međutim, do veljače 2019. većina se stanovnika vratila na svoj otok.
Kršćani ukupno čine 74 posto stanovništva, među kojima su najbrojniji anglikanci sa 17,6 posto, slijede različite protestantske zajednice, a neopredijeljenih je 5,5 posto te 5,9 posto nepoznatih.
Katoličkih je vjernika na Antigvi i Barbudi oko 10 tisuća, što znači 8,2 posto stanovništva, a liturgija se slavi u devet župnih i filijalnih crkava, koje pripadaju biskupiji St. John’s – Basseterre. Sve su katoličke crkve na otoku Antigui jer Barbuda nema ni jednu, nego samo anglikansku, pentekostnu, baptističku i još tri crkve manjih protestantskih zajednica.
U glavnom gradu St. John’s uz katedralnu crkvu svete Obitelji nalaze se i crkve sv. Patrika i sv. Josipa, prekrasno zdanje s klasičnim tornjem i kipovima zaštitnika ugrađenih na pročelje crkve te sv. Franje Asiškoga i Dobroga Samarijanca. Istočno od glavnoga grada, na sjeveru otoka, smješteno je naselje Potters s oko 2000 stanovnika, koje krasi crkvica sv. Antuna. U istočnom dijelu otoka Antigue nalazi se crkva Gospe Karmelske u malenom naselju Willikiesu s oko 1500 stanovnika u okrugu (župi) Saint Philip. Smjestila se sjeverno od zaljeva Nonsuch, između mjesta Seatona i Indian Town Pointa. U glavnom gradu okruga Saint Peter i luci Parham Townu, koji također ima oko 1500 stanovnika, malobrojni se tamošnji katolici okupljaju u malenoj i više nego skromnoj crkvi sv. Martina Porresa. To je zapravo obiteljska kućica s križem i natpisom na pročelju, koja je preuređena u crkvicu. I Sea View Farm, glavni grad okruga (župe) Saint George, s oko 2100 stanovnika, ima crkvicu Dobroga Pastira s natpisom i Kristovim likom iznad ulaznih vrata. Tyrells, selo na jugu otoka, također ima crkvu. Posvećena je Našoj Gospi od Brze Pomoći, čini se prilično velika, imajući u vidu tamošnjih samo 360 stanovnika, brižno je uređena i dotjerana izvana i iznutra.
Poznato je da engleske vlasti zbog povijesno-političkih razloga nisu nimalo bile sklone katolicima, koje su strogo kažnjavale zbog javnoga prakticiranja vjere. Ti su zakoni, jasno, bili na snazi i u kolonijama, pa tako i u Antigvi sve do donošenja Katoličkoga zakona o emancipaciji g. 1829. Zato je prvi katolički svećenik o. J. Ryan došao na Antigvu tek g. 1859. Koristio se jednom zgradom za misna slavlja. Prva je katolička crkva izgrađena g. 1869. zauzimanjem o. Gagneuxa, koji je doveo i prvu žensku redovničku zajednicu. Svojevrsni se duhovni zamah dogodio dolaskom belgijskih redovnika redemptorista 1903. Nova i veća crkva podignuta je na mjestu stare 1909. Počele su se otvarati katoličke škole, broj katolika se sve više povećavao, a g. 1971. osnovana je i biskupija.
