Otoci su najprije bili danska kolonija pod nazivom Zapadna Indija Kraljevine Danske; Kraljevine Norveške od 1754. do 1814., a kasnije od 1814. do 1917. neovisne Kraljevine Danske, koja ih je prodala Sjedinjenim Državama za 25 milijuna američkih dolara. Svoga prvoga guvernera sami su izabrali na izborima g. 1970., a od 1976. otoci su počeli raditi na stvaranju vlastitoga ustava.
Djevičanski se otoci prostiru na točno 346,4 km2, imaju nešto više od 105 tisuća stanovnika s američkim državljanstvom od 1927. Iako je St. Croix najveći od američkih Djevičanskih otoka, koji leži na jugu i ima ravniji teren zbog koraljnoga podrijetla, glavni se grad Charlotte Amalie nalazi na otoku St. Thomas jer je najveći, ima 20-ak tisuća stanovnika. Prvotno ime Taphus promijenio je u drugoj polovici 17. st. u Charlotte Amalie, po kraljici supruzi kralja Christiana V. od Danske. Grad je bio poznat kao nekadašnje utočište gusara, a danas kao luka za kruzere. U njemu su smještene sve važnije državne ustanove, pa i vlada sa sadašnjim devetim guvernerom, rođenim na otoku St. Thomas, 53-godišnjim Albertom Bryanom. Osim toga, Djevičanski Otoci imaju zajamčeno mjesto u američkom Zastupničkom domu, kako bi njihove interese zastupao političar, kojega oni sami izaberu. Trenutačno je to od 2020. zastupnica Stacey Elizabeth Plaskett.
Većina je otoka vulkanskoga podrijetla, brdovita s malo ravnice, ali u cijelom svijetu poznatih po prekrasnim bijelim pješčanim plažama, među kojima se posebice izdvaja Magens Bay, za koju mnogi kažu da je jedna od najljepših plaža na svijetu. Ona je nacionalni park nedaleko od glavnoga grada i otvorena je tijekom cijele godine zbog tropske klime s malo promjena tijekom godine. Zato je turizam glavna gospodarska grana jer više od 2,5 milijuna turista u velikom broju kruzera svake godine posjeti Djevičanske Otoke, što donosi oko 60 posto bruto nacionalnoga dohotka. Veći je dio stanovništva mješavina raznih afričkih i europskih skupina, službeni je jezik engleski, ali velik postotak stanovništva govori kreolski, kojim se služe razni narodi na područjima nekadašnjih kolonija i današnjih nesamostalnih teritorija, a zbog većega broja radnika imigranata govori se i španjolski i francuski. Kao zanimljivost vrijedi spomenuti da se cestovni promet odvija lijevom stranom, pa su tako Djevičanski Otoci jedini posjed SAD-a s prometom na lijevoj strani.
Biskup Jerome Feudjio rođen je 1955. u Dschangu, gradu s oko 200 tisuća stanovnika u zapadnom dijelu Kameruna. Nakon završenih katoličkih škola u rodnom gradu i u Mbangi, diplomirao je knjigovodstvo i započeo studij poslovnoga računovodstva na kamerunskim učilištima. No, osjetivši svećenički poziv, pridružuje se redovničkoj Družbi svećenika Srca Isusova (dehonijancima) i započinje najprije postulaturu, potom novicijat, koji zbog obiteljskih razloga prekida, i studij u kamerunskim samostanima. Poglavari ga 1980. šalju u SAD gdje nastavlja teološki studij, završava novicijat u Altonu u saveznoj državi Illinois, polaže redovničke zavjete 1987. i biva zaređen za svećenika 1990. Iste godine na poziv tadašnjega biskupa Djevičanskih Otoka, kapucina, Seana Patricka O’Malleya, kasnijega bostonskoga kardinala, odlazi u biskupiju sv. Tome i preuzima dužnost župnoga vikara u katedrali sv. Petra i Pavla i kapeli sv. Ane, kao i pomoćnika ravnatelja škole sv. Petra i Pavla. Za tamošnjega je biskupa posvećen 17. travnja 2021.Prema podatcima s posljednjega popisa pučanstva nešto manje od 95 posto stanovnika Djevičanskih Otoka su kršćani, među kojima je katolika oko 30 tisuća, što znači malo više od 27 posto. Različite protestantske zajednice: baptisti, episkopalci, anglikanci, luterani, moravci (pripadnici Moravske Crkve, kojoj je začetnik Jan Hus na početku 15. stoljeća u Češkoj), pentekostalci, adventisti i dr. čine 65 posto stanovništva, a ostali kršćani: rastafari (vjerski pokret nastao na Jamajci g. 1930.), adventisti sedmoga dana… 1,8 posto. Među ostalih 5,6 posto su i malena sefardska židovska zajednica te neopredijeljeni.
Rimokatolička biskupija sv. Tome na Djevičanskim Otocima sufraganska je biskupija američke nadbiskupije Washington. Biskup Djevičanskih Otoka je tako član Konferencije katoličkih biskupa Sjedinjenih Država i također ima status promatrača na Antilskoj biskupskoj konferenciji (AEC), čiji su članovi biskupi i nadbiskupi iz sadašnjih i bivših britanskih, nizozemskih i francuskih kolonija, tj. iz pet nadbiskupija, četrnaest biskupija i dvije misije sui iuris.
Biskupija sv. Tome osnovana je 1960., sjedište joj je u glavnom gradu Charlotte Amalie na otoku Saint Thomasu, gdje je i katedrala sv. Petra i Pavla podignuta 1848., a sadašnji je biskup od 17. travnja 2021. Jerome Feudjio. Ima osam župa na sva tri najveća naseljena otoka. Osim spomenute katedralne župe sv. Petra i Pavla, na otoku St. Thomas su župe sv. Obitelji na istočnom dijelu otoka u području zvanom Tutu i Gospe od Brze Pomoći. Na otoku St. Croixu su četiri župe. Najveća je župa sv. Križa koja ima župnika i kapelana, jednoga umirovljenoga svećenika te čak pet stalnih đakona. Na području te župe samostan je Misionarki ljubavi, poznatih kao sestre Majke Terezije, u kojem su četiri redovnice. Na tom su otoku i župe sv. Josipa, sv. Patrika u Road Townu i sv. Ane. Na otoku St. John župa je Gospe Karmelske, u kojoj je na temeljima malene kapelice 2004. izgrađena nova prostranija crkva. Važno je također istaknuti da pod okriljem biskupije St. Thomas na Djevičanskim Otocima djeluju četiri katoličke škole.
