Nakon Djevičanskih Otoka ponovno pisati o nekoj otočnoj zemlji u Karibima, u ovom slučaju Sv. Kristoforu i Nevisu, mnogima se opravdano na prvi pogled može činiti pomalo monotono ili bezidejno jer su iz istoga »bazena«, unatoč tomu što svaka od tih država ima vlastite posebnosti, zanimljivosti, baštinu i sl. No opravdanje za takav postupak nalazi se u važnoj zajedničkoj poveznici koja se naziva Rimokatolička biskupija Saint John’s – Basseterre (latinski: Dioecesis Sancti Ioannis – Imatellurana), koja pokriva pet članica Commonwealtha: dvije anglofonske države (Djevičanski Otoci te Sv. Kristofor i Nevis) i tri britanska prekomorska područja/posjeda na Karibima: Angvila, Montserrat i Britanski Djevičanski Otoci. Biskupija zbog osjetljivosti prema spomenutim dvjema državama ima dva biskupska sjedišta u njihovim glavnim gradovima s katedralom sv. Obitelji u St. John’su na otoku Antigvi i konkatedralom Bezgrješnoga začeća u Basseterreu na otoku Sv. Kristoforu. U njima biskupsko sjedište od imenovanja 2018. ima sadašnji 63-godišnji biskup Robert Anthony Llanos, rođen u Port of Spainu, glavnom gradu države Trinidad i Tobago. Biskupija Saint John’s – Basseterre, skupa s karipskim biskupijama Kingstown, Roseau i Saint George’s u Grenadi, sufraganska je biskupija metropolije Castries također u otočnoj državi Sv. Lucija.
Katolička škola Bezgrješnoga začeća u gradu Basseterreu na otoku Sv. Kristofora započela je s radom g. 2010. sjedinivši tamošnje dvije stare škole sv. Terezije i sv. Josipa. Prva je otvorena prije više od jednoga stoljeća za djecu iz dobrostojećih obitelji, a druga za siromašne učenike, pružajući im cjelodnevni boravak, besplatan topli obrok i dopunsku nastavu. No s vremenom se osjetila potreba za zajedničkom školom za svu djecu, ne samo katoličku, koja su željela pohađati katoličku školu. Tako je danas od 450-ak đaka oko 70 posto katolika, a ostali su različitih vjerskih ili svjetonazorskih uvjerenja. Zahvaljujući financijskoj pomoći Laurie Mezzalingui, vlasnice tvrtke »Kajola Kristada Ltd.«, koja je uvidjela da su mnoge zaposlenice u njezinoj tvornici samohrane majke, školska je zgrada opremljena kompjutoriziranim sustavom grijanja i hlađenja, dizalom za osobe s invaliditetom, svaka učionica ima pristup internetu i dr. Osim toga, škola nudi tečajeve koje druge škole na otoku ne nude pa je mnogi s razlogom smatraju najboljom prosvjetno-odgojnom ustanovom na Karibima. Vode je redovnici verbiti, koji učenicima iz obitelji koje ne mogu financijski podnijeti školovanje omogućuju da plaćaju pola školarine.Sveti Kristofor i Nevis otočna je država u Karipskom moru i pripada skupini Malih Antila, nalazi se zapadno od Antigve i Barbude i jugoistočno od Nizozemskih Antila. Država, kako je istaknuto u nazivlju, uključuje otoke Sv. Kristofor i Nevis, udaljene 3 km jedan od drugoga, koje je imenovao, a tko drugi nego Kristofor Kolumbo tijekom svojega drugoga putovanja g. 1493. Stupivši na veći otok, nazvao ga je po svojem svetom zaštitniku, a manji po Gospi Snježnoj, izvorno – »Nuestra Senora de Las Nieves«, čije je štovanje bilo veoma rašireno u Španjolskoj. Tako su brzo pala u zaborav imena indijanskih starosjedilaca Arawaka »Slatki otok«, a kasnije Kariba »Zemlja prekrasnih voda«. Stanovnika je ukupno oko 53 tisuće, od čega je 41 tisuća na Svetom Kristoforu, a 12 tisuća na Nevisu. Glavni je grad luka Basseterre, sa 15 500 stanovnika, na jugozapadnoj obali otoka Sv. Kristofora, koja je spremna primiti veći broj brodova za krstarenje. Ostala veća naselja na većem otoku su Cayon i Sandy Point Town po 3000 stanovnika i na manjem otoku Gingerland sa 2500 i Charlestown sa 1900. Zemlja je podijeljena na četrnaest administrativnih cjelina/župa: devet na Sv. Kristoforu i pet na Nevisu. Država je članica Commonwealtha, a po političkom je uređenju ustavna monarhija, što znači da državom vlada engleska kraljevska kruna, sada kraljica Elizabeta II. Guverner je Samuel Weymouth Tapley Seaton, domaći sin rođen na Sv. Kristoforu, kojega je kraljica imenovala g. 2015. Većina je stanovništva crnačkoga podrijetla, uz nešto doseljenih Britanaca, Portugalaca, Indijaca i Libanonaca. Službeni je jezik engleski, ali se govore i dva narječja, nazvana, očekivano, svetokristoforski i neviski. Nakon što se proizvodio isključivo šećer još od kolonijalnoga razdoblja, suvremeno se gospodarstvo okrenulo drugim poljoprivrednim kulturama, turizmu, izvozno orijentiranoj proizvodnji i inozemnomu bankarstvu.
Sveti Kristofor i Nevis među prvim su otocima na Karibima koje su Europljani počeli kolonizirati, već oko 1623. kada su došli Francuzi i Britanci, odakle su nastavili kolonizaciju cijeloga karipskoga područja. Francuska i britanska uprava tijekom povijesti se mijenjala nekoliko puta, sve do 1967. kada otoci dobivaju vlastitu upravu, a punu samostalnost od Ujedinjenoga Kraljevstva 1983.
Po vjerskoj pripadnosti najbrojniji su kršćani s oko 94 posto, među kojima je katolika nešto manje od 7 posto, tj. oko 3600, nakon najbrojnijih anglikanaca i metodista, koji čine po 20-ak posto stanovništva, te pentekostalaca s oko 8 posto. Ima i nešto hinduista i muslimana, a ateista i agnostika je oko 5 posto.
Katolištvo je na tim otocima počelo cvjetati u 19. stoljeću zahvaljujući irskim i portugalskim imigrantima, a prvi stalni župnik Phillip Lynch imenovan je g. 1858. Katedrala Bezgrješnoga začeća Djevice Marije u Basseterreu, glavnom gradu Sv. Kristofora i Nevisa, izgrađena je 1856., a obnovljena od 1927. do 1928. Ujedno je i glavna župna crkva koju vode dvojica redovnika verbita. Na Sv. Kristoforu postoje još dvije župe: svete Obitelji, također u Basseterreu, i Presvetoga Srca u Sandy Pointu, drugom po veličini gradu, smještenom na sjeverozapadnoj obali otoka. U Old Road Townu, gradu smještenom na zapadnoj obali otoka, nalazi se crkva sv. Josipa, o kojoj se brine jedan svećenik koji tamo provodi umirovljeničke dane. Otok Nevis ima jednu župu sv. Terezije sa stalnim svećenikom na glavnoj cesti u glavnom otočkom gradu Charlestownu i još dvije crkve sv. Ivana Saleškoga u Stonyhillu i Bezgrješnoga Srca Marijina u gradiću Cliftonsu.
