Indonezijska pokrajina Bali na istoimenom otoku u svijetu je poznata po svojim očaravajućim plažama, prosječnoj temperaturi tijekom cijele godine oko 30° C, surfanju, hinduističkim hramovima, ali i vjerskoj toleranciji, unatoč tomu što su je g. 2002. narušili islamski teroristi. Već dugo se naziva »otokom bogova«. Središnje planine obuhvaćaju nekoliko vrhova na nadmorskoj visini od 2000 metara, najviša je planina Agung poznata kao »majka planina«, na kojoj je aktivni vulkan koji je krajem 2017. počeo erumpirati, zbog čega je velik broj ljudi bio evakuiran, a bila je privremeno zatvorena i otočka zračna luka. Godišnje je Bali prije sadašnje pandemije posjećivalo više od 6,2 milijuna turista, što znači da turizam čini 54 posto otočkoga gospodarstva. Ono danas proživljava veliku krizu jer je, prema novijim državnim podatcima, samo 35 turista posjetilo otok od siječnja do lipnja 2021. Veći udio u gospodarstvu imaju poljoprivreda, ribarstvo i obrtništvo poznato po rukotvorinama. Otok je bogat rižom i kokosovom palmom, kukuruzom i pamukom, duhanom i kavom, različitim voćem i stokom. Na otoku i okolnim manjim otocima živi oko 4,4 milijuna stanovnika, a glavni je grad Denpasar s oko 900 tisuća stanovnika, među kojima su najbrojniji domaći Balijci sa 88 posto, pa Javanci (s otoka Jave) sa 7 posto te s po 1 posto istočni Indonežani, Madurezi, treća najveća indonezijska etnička skupina po broju stanovnika (više od 7 milijuna) podrijetlom s otoka Madure, te narod Baliaga, autohtono stanovništvo Balija, pretežno smješteno na istočnom dijelu otoka u Karangasemu. Službeni je jezik indonezijski, a u širokoj je upotrebi domaći balijski i engleski.
Smatra se da je prvi poznati europski kontakt s Balijem ostvaren 1512. godine, kada je portugalska ekspedicija predvođena Antonijem Abreuom i Franciscom Serraom ugledala njegove sjeverne obale. No prvi Europljanin koji je 1597. kročio na Bali bio je Nizozemac Cornelis de Houtman pa je nizozemska vlada uskoro uspostavila potpunu političku i gospodarsku kontrolu nad njim. U Drugom svjetskom ratu okupirao ga je Japan, a nakon što je 1949. Nizozemska priznala indonezijsku neovisnost, 1950. Bali je prestao biti dio Nizozemske i postao jedna od provincija Indonezije. Danas ima vlastitu zastavu, administrativno je podijeljen na osam okruga i jedan grad, a sadašnji mu je guverner 59-godišnji Wayan Koster, rođen u luci Singaraja na sjeveru Balija. Treba spomenuti »kulturni krajolik Balija« koji je 2012. upisan na Unescoov popis materijalne svjetske baštine u Aziji. Skupni je to naziv za pet rižinih terasa i njihovih hinduističkih hramova na vodi koji pokrivaju oko 19 500 hektara.
Katolika je 2,36 posto, koji pripadaju biskupiji Denpasar, koju je proglasio g. 1961. papa Ivan XXIII. bulom »Quod Christus« na temeljima istoimenoga apostolskoga vikarijata, sa sjedištem u istoimenom glavnom gradu Balija. Biskupija obuhvaća dvije provincije, ne samo pretežno hinduistički Bali, nego i većinski muslimansku provinciju Zapadnu Nusu Tenggaru na Malim Sundskim otocima, u kojoj je katolika tek nekoliko promila. Zato je udio katolika na području na kojem se prostire biskupija Denpasar ukupno 0,5 posto. Organizirani su u 23 župe i osam misija, u kojima djeluju 54 svećenika, 32 biskupijska i 22 redovnička, i 117 redovnica. Središnja je crkva u biskupiji katedrala Duha Svetoga, građena od 1993. do 1998. i povjerena redovnicima verbitima. Sadašnji župnik o. Herman Yoseph Babey sa suradnicima nastavlja sa 14 raznovrsnih aktivnosti vrlo žive župne zajednice. Cijela je biskupija pod pastoralnom odgovornošću sadašnjega biskupa Vincentiusa Sylvestera Tunga Kiema Sana, rođena 1961. Studirao je u Rimu na Papinskom sveučilištu »Urbaniana« te stekao doktorat iz biblijske teologije. Nakon povratka u Indoneziju postao je poglavar u sjemeništu u Nitakloangu i kasnije nastavnik u bogosloviji u Ledalerou. Biskupom Denpasara imenovao ga je 2008. papa Benedikt XVI.
Pomalo se nevjerojatnim čine podatci s biskupijske mrežne stranice kako je tako malena biskupija s tek oko 50 tisuća vjernika uspjela postići zadivljujuće uspjehe u služenju ljudima u zdravstvenim i humanitarnim potrebama. Naime, dosad je podignula i uzdržava jednu bolnicu, tri opće poliklinike i osam poliklinika specijaliziranih za majke i djecu, a organizirala je i vodi šest zdravstvenih zaklada. Osim toga, ima četiri ustanove za dnevni smještaj odraslih siromaha i tri sirotišta za djecu. Biskupija je organizirala i 18 vrtića za oko 2500 djece, 13 osnovnih škola, koje pohađa oko 1600 đaka, 21 srednju školu za 6500 učenika i tri internata za 2800 korisnika. To znači da je i velik broj nekatoličke djece upisan u katoličke vrtiće i škole te se koriste smještajem u internatima. Čak 17 katoličkih udruga na području biskupije nastoji javno svjedočiti svoju vjeru i prisutnost na Malim Sundskim otocima. Dobro je spomenuti barem neke od njih, podružnice katoličkih udruga: intelektualaca Indonezije, studenata, zdravstvenih djelatnika, gospodarstvenika, mladih, mladih radnika, karizmatika, Marijine legije, novinara, bračnih susreta, Gospina proljeća i dr. Osim spomenute biskupijske mrežne stranice redovito se emitira katolički program na radijskoj postaji i izdaje se mjesečnik »Agape«.
Biskupija Denpasar skupa s biskupijama Larantuka, Maumere i Ruteng sufraganska je biskupija nadbiskupije Ende, koja se nalazi na otoku Floresu. Sjedište te crkvene pokrajine u istoimenom gradu Endeu jedno je od najkatoličkijih u cijeloj Indoneziji jer prema nekim statistikama od 454 tisuće stanovnika katolika je 416 tisuća, što je 91,6 posto. Denpasarski biskup član je Biskupske konferencije Indonezije osnovane 1955. u Surabayi na indonezijskom otoku Javi, koja okuplja 38 (nad)biskupa, sa sjedištem u indonezijskom glavnom gradu Džakarti pod predsjedanjem džakartskoga nadbiskupa kardinala Ignatiusa Suharyoa Hardjoatmodjoa.
Katolička misija na području današnje biskupije službeno je započela dolaskom nizozemskoga misionara verbita o. Johannesa Kerstena u Denpasar sredinom rujna 1935. On je zajedno s redovničkim subratom o. Van Heydenom doplovio najprije na otok Lombok, a nakon nekoliko mjeseci prebacili su se na Bali. Ubrzo su se sprijateljili s dvojicom tamošnjih mladića, koji su se 1936. krstili u malenoj kapelici udaljenoj 15-ak kilometara od Denpasara. Tako su Wayan Diboleg i Made Bronong postali prvi domorodci katolici.
