Zadnji u nizu od pet skupina otoka (dvije države i tri prekomorska posjeda), koji čine biskupiju Saint John’s-Basseterre, Britanski su djevičanski otoci. Ta se skupina otoka Malih Antila nalazi u Karipskom moru, istočno od Portorika i Američkih djevičanskih otoka i sjeverozapadno od Angvile. Sastoji se od četiriju većih i 50-ak manjih otoka i otočića, od kojih je sve skupa naseljeno 16. Veći su otoci Tortola, najveći i najnaseljeniji brdoviti vulkanski otok, površinom oko 54 km2, dužine 20, a širine 5 km, zatim Virgin Gorda koji se prostire na 21 km2, čime je treći po veličini. Anegada je najsjeverniji među Britanskim djevičanskim otocima i jedini koji nije vulkanskoga podrijetla. Nastao je od koralja i vapnenca. Zanimljivo je da je Anegada površine od 38 km2 drugi po veličini, ali i najrjeđe naseljen s nešto manje od 300 stanovnika. Većina ih živi u jedinom selu Settlementu, koje se ponosi titulom najvišega božićnoga drvca na cijelim Karibima od 2008. do 2013. Jost Van Dyke najmanji je od četiriju glavnih otoka Britanskih djevičanskih otoka, ima oko 8 km2, 300-tinjak stanovnika, a ime je dobio po nizozemskom doseljeniku i gusaru koji je živio na otoku u 17. stoljeću.
Među manjim otocima vrijedi spomenuti barem neke njihove zanimljivosti. Beef Island nalazi se istočno od Tortole, s kojim je povezan mostom kraljice Elizabete, no iako je malen, na njemu se nalazi Međunarodna zračna luka Terrancea B. Lettsomea. Broj je stanovnika malen i još nepoznat. Peter Island udaljen je oko 8 kilometara jugozapadno od Road Towna na Tortoli i privatni je otok površine 720 hektara u posjedu obitelji Van Amdel, koja je suvlasnik američke marketinške tvrtke »Amway Corporation«. Salt Island dobio je ime po solnim jezercima koji su nekada bili važan resurs cijeloga kraja.
Prema ovogodišnjim procjenama Ujedinjenih naroda na Britanskim Djevičanskim Otocima živi 30 400 stanovnika, od kojih je 9 posto potomaka afričkih robova koje su Englezi doveli za rad na plantažama šećerne trske. Poznati su po sezoni uragana i tropskih oluja koja traje od srpnja do listopada. Jedan od zadnjih uragan Irma 6. rujna 2017. nanio je otocima veliku štetu i prouzročio nekoliko smrtnih slučajeva. Gospodarstvo, kao i na većini karipskih otoka, jako je ovisno o turizmu i od njega potječe oko 45 posto društvenoga proizvoda. Glavni grad je Road Town na otoku Tortoli s nešto manje od 13 tisuća stanovnika, a, pomalo i očekivano, na cestama, kojih ima ukupno 173 km, promet se odvija lijevom stranom. Međutim pomalo je neočekivana službena valuta – američki dolar, a ne britanska funta. Politički je sustav doslovce nazvan – vladina parlamentarna ovisnost od ustavne monarhije, dakako, britanske, što konkretno u današnjim okolnostima znači da je engleska kraljica Elizabeta II. imenovala krajem siječnja 2021. otočnoga guvernera, britanskoga diplomata, Johna Rankina, bivšega veleposlanika u Nepalu i guvernera Bermuda. Zastava Britanskih Djevičanskih Otoka usvojena je 15. studenoga 1960. Sastoji se od grba Britanskih Djevičanskih Otoka na tamnoplavoj podlozi u kojem je središnji lik sv. Uršula sa svjetiljkama simbolom pogubljenih djevica i zastave Ujedinjenoga Kraljevstva u gornjem lijevom kutu.
Premda su nakon Kolumba Španjolci prvi stupili na otočko tlo početkom 16. stoljeća, doslovce istrijebivši tamošnje urođeničko pleme Karibe, oni ih nikada nisu naselili. To su nakratko ili dulje činili sljedećih godina Englezi, Nizozemci, Francuzi, Španjolci i Danci utrkujući se i sukobljavajući se zbog kontrole nad cijelom regijom. Nizozemci su osnovali prvo stalno naselje na otoku Tortoli g. 1648., međutim Englezi su ga 1672. preuzeli od Nizozemaca, a engleska aneksija otoka Anegade i Djevice Gorde uslijedila je 1680. U početku su stanovnici uzgajali pamuk, no dovoženjem robova, najjeftinije radne snage, stvorene su velike plantaže šećerne trske. Financijska je dobit bila velika jer se melasa, gusta i slatka tekućina dobivena iz trske, izvozila u američku regiju Novu Englesku, gdje se od nje proizvodio rum. Trajalo je to sve do ukidanja ropstva 1807. godine. Otoci su status zasebne kolonije stekli 1960., a postali su autonomni na izborima 1967., dakako, pod engleskom krunom.
Prema statističkim podatcima o vjerskoj pripadnosti, protestanti su skupa s anglikancima najbrojniji – 70,2 %, među kojima je najviše metodista – 17,6 %, katolika je 8,9 % a svih ostalih – 20,9 %. Nešto manje od 2500 katoličkih vjernika okuplja se u tri crkve: sv. Uršule, sv. Viliama i Marije Zvijezde Mora.
U glavnom gradu Britanskih Djevičanskih Otoka Road Townu na otoku Tortoli nalazi se najveća katolička župa sv. Viliama s oko 1500 vjernika. Na početku je župna zajednica, osnovana g. 1957., sagradila malenu kapelicu g. 1993., kada je i posvećena. No ubrzo se pokazalo da ni približno ne odgovara sve zahtjevnijim pastoralnim potrebama sve većega broja vjernika, koji su se, uz domaće, doseljavali s okolnih otoka: Dominike, Trinidada, Grenade, Gvajane i dr. Migranti općenito čine velik dio populacije, tako da su prema podatcima iz 2004. činili čak 50 posto stanovništva. Tako je već g. 1999. podignuta sadašnja prostranija crkva sa župnim dvoranama i uredima te stanom za župnika. Sve se mise slave na engleskom jeziku, a jedna svake subote na španjolskom. Župa je vrlo aktivna s različitim ciljanim i dobnim skupinama: molitvenom, liturgijskom, glazbenom, plesnom i karitativnom, zaduženom za posjete zatvoru, organiziranje kateheze za odrasle, prodaju vjerskih knjiga i tiska i sl. Uz liturgiju, župa se redovito svakoga tjedna srijedom okuplja na molitvama Majci Božjoj. Župnik o. Paul Czoch, poljski verbit, koji već 15 godina djeluje po različitim karipskim župama, skrbi se i za susjednu župu Marije Zvijezde Mora na istočnom kraju Tortole. Tamošnja je crkva podignuta g. 1993.
Na jugu otoka Djevice Gorde u gradu Spanish Townu s oko 4000 stanovnika nalazi se i treća katolička župa na Britanskim Djevičanskim Otocima, sv. Uršule. Ona je dobila crkvu g. 1989. u gradu poznatom po marini Yacht Harbor, u kojoj se svakodnevno organiziraju brojne jedriličarske aktivnosti.
