Brunej, službenoga naziva Brunej Darussalam, što u prijevodu znači »Dom mira«, mala je država u jugoistočnoj Aziji na obali Južnokineskoga mora, na sjeveru otoka Bornea, koji dijeli s dvjema državama – Malezijom i Indonezijom.
Brunej se prostire na 5700 km2 bez otočja Spratly, koje smatra dijelom svoga teritorija, no oko njega se također spore puno veći »igrači«: Kina, Tajvan, Malezija, Filipini i Vijetnam. Stanovnika je oko 460 tisuća, od kojih je najviše, 67,7 posto, Malajaca, 10,3 posto je Kineza i 24 posto pripadnika tradicionalnih etničkih skupina: Lun Bawang, Dusun, Kadazan, Kedayan, Bisaya, Belait i dr. Većina stanovništva živi uz more, posebno oko glavnoga grada, a prašumska je unutrašnjost slabo naseljena. Službeni je jezik malajski, ali su rašireni engleski i kineski te domorodački jezici i narječja. Glavni je grad Bandar Seri Begawan s nešto više od 100 tisuća stanovnika, a cijelo njegovo okolno područje ima 280 tisuća, što je više od polovice stanovništva. Brunej je 1984. stekao neovisnost o Ujedinjenom Kraljevstvu, ali je ostao unutar Commonwealtha. Politički je sustav de iure parlamentarna monarhija, ali de facto apsolutistička monarhija u kojoj sultan ima, zapravo, svu zakonodavnu i izvršnu vlast. Istina, postoji Zakonodavno vijeće od 20 članova, ali ono ima samo savjetodavni karakter, a sve zakone donosi sultan, koji je istodobno državni poglavar i predsjednik vlade. Sadašnji sultan Paduka Seri Baginda Sultan Haji Hassanal Bolkiah Mu’izzaddin Waddaulah (skraćeno Hassanal Bolkiah) vlada od 1967. i među najbogatijim je ljudima na svijetu. A kako i ne bi bio kada je proizvodnja nafte i plina glavna gospodarska aktivnost, koja Brunej svrstava među gospodarski najrazvijenije države svijeta. To se prema izvješću MMF-a ogleda po bruto društvenom proizvodu po stanovniku, koji je 50 000 dolara, što je peto mjesto u svijetu. Tijekom povijesti od g. 1363. kada je Muhamed Shah osnovao sultanat Brunej i postao prvi sultan, Brunejem su vladali Španjolci, Britanci, Japanci, pa opet Britanci, koji su 1984. udovoljili zahtjevima za potpunom neovisnošću.
Sunitski su muslimani najbrojniji sa 80 posto, kršćana je 8,1 posto, budista 7 posto i 4,9 posto ostalih. Kardinal Sim svojedobno je otkrio da je katolika oko 21 tisuću, što je 4,5 posto ukupnoga stanovništva, za koje se u tri župe pastoralno brinu trojica svećenika. Od 21 tisuću katolika 70 posto su imigranti s Filipina, 20 posto ih je iz drugih zemalja poput Indonezije, Indije i Malezije, a samo je 10 posto autohtonih Brunejaca.
Ustrojene su tri župe, od kojih je župa Naše Gospe od Uznesenja u glavnom gradu Bandar Seri Begawanu katedralna, koju vodi 49-godišnji Arin Sugit, zaređen za svećenika 2008. Rođeni Brunejac prepun je hvale za filipinske doseljenike koji tamošnju Crkvu »čine živahnom i bogatom na brojnim područjima«. Iznio je i podatak da svake nedjelje na misu dolazi oko 5000 do 6000 vjernika svih uzrasta, vrlo su zauzeti kao članovi župnih vijeća, molitveno-karizmatskih zajednica, u obiteljskim okupljanjima, karitativnim pothvatima, sakramentalnom životu, pospremanju i održavanju crkve, a mladi i djeca na vjeronauku i sl.
Gotovo istim riječima svoju župnu zajednicu opisuje i drugi domaći sin, 61-godišnji Paul Shie, zaređen za svećenika 1999., župnik župe Gospe od Bezgrješnoga Začeća u Seriji, u čijoj se okolici nafta počela eksploatirati još 1920. Tamo još postoji katolička škola, nasljednica Misijske škole sv. Mihovila, koja je bila prva engleska škola za dječake u zemlji.
Zbog opadanja broja učenika krajem 2006. spojena je s nekadašnjom Ženskom katoličkom školom sv. Anđele (riječ je o sv. Anđeli Merici, utemeljiteljici glasovite ženske redovničke zajednice – uršulinki).
Treća, župa sv. Ivana, nalazi se u gradiću Kuala Belaitu u najzapadnijem dijelu zemlje, blizu ušća rijeke Belaita, s nešto više od 4200 stanovnika. U gradu također djeluje istoimena Katolička škola sv. Ivana. Župnik je 63-godišnji Robert Leong, kasnije svećeničko zvanje jer je zaređen 2003. On također ističe veoma dobru posjećenost liturgijskih slavlja jer »katolici i ostali nemuslimani mogu slobodno prakticirati svoju vjeru unutar crkvenih objekata i kod kuće«. Imajući u vidu sadašnju situaciju, spominje gorući problem njihove mjesne Crkve, posebice u kontekstu stalnoga rasta broja vjernika: »Trebamo puno moliti pouzdajući se u Božji naum i nadajući se barem nekomu novomu svećeničkomu zvanju jer nas trojica polako zalazimo u stariju životnu dob.«
Radosnu vijest na Bruneju počeli su naviještati još 1587. franjevački misionari, a prije nego što je 2004. osnovan apostolski vikarijat tamošnja je mjesna Crkva bila dio biskupije Miri u Maleziji. Danas je biskup Bruneja član Konferencije katoličkih biskupa Malezije, Singapura i Bruneja, osnovane 1964., čiji je sadašnji predsjednik Sebastian Francis, biskup malezijske biskupije Penang.
Islam je 1959. proglašen državnom religijom, a 2014. sultan Hassanal Bolkiah uveo je šerijat, islamski vjerski zakon koji uređuje sve aspekte ljudskoga života uključujući ne samo vjerske obveze, nego i međuljudske odnose, politiku, ekonomiju, bankarstvo, trgovinu, ugovore, socijalna pitanja. Usvajanjem šerijatskoga kaznenoga zakona, Ministarstvo vjerskih poslova zabranilo je božićne ukrase na javnim mjestima, ali nije zabranilo proslavu Božića u crkvama, bogomoljama i privatnim prostorijama.
Kada je papa Franjo u listopadu 2020. objavio imenovanje 13 novih kardinala, među kojima se nalazio i tadašnji biskup Cornelius Sim, apostolski vikar Bruneja, velik se dio katoličke javnosti počeo zanimati za tamošnju mjesnu Crkvu, o kojoj se dotada vrlo malo znalo. Zanimljivo je da je biskup Sim, koji je do ređenja bio inženjer, bio ne samo prvi domaći brunejski kardinal, nego i svećenik i biskup. Imao je samo trojicu svećenika suradnika sve do smrti u 69. godini u svibnju 2021., tako da se sada čeka imenovanje novoga biskupa.
