Na dvije trećine istočnoga dijela otoka Hispaniole u Karipskom moru prostire se Dominikanska Republika, poznata i kao Dominikana, koja graniči s Haitijem smještenim na zapadnom dijelu otoka, od kojega je 27. veljače 1844. stekla potpunu neovisnost. Ne smije se miješati s također karipskom otočkom državom Dominikom. Dominikanska se Republika prostire točno na 48 671 km2, glavni je grad Santo Domingo, zanimljiv i po tome što je najstarije naselje Europljana u Americi koje je osnovao Bartolomeo, brat Kristofora Kolumba, g. 1496. na desnoj strani ušća rijeke Ozame. U početku je bio nazvan La Isabela, prema španjolskoj kraljici Izabeli I., a kasnije je naziv promijenjen u Santo Domingo. Službeni jezik u zemlji je španjolski, a valuta dominikanski peso. Dominikanska Republika podijeljena je na trideset provincija, a glavni grad kao nacionalni distrikt ima zaseban status. Od g. 2020. sadašnji je 54. predsjednik Luis Rodolfo Abinader Coron, član vladajuće Moderne revolucionarne stranke.
Prema službenim crkvenim izvorima od 10 639 000 stanovnika katolika je 9 132 000, što je 85,8 posto, protestantskih je zajednica (adventista sedmoga dana, baptista, pentekostalaca i dr.) ukupno 9,2 posto, slijede pripadnici drugih vjerskih zajednica i vjerovanja (istočnih pravoslavnih Crkava, židovstva, islama, vudua – mješavine katolištva i religija nastalih u zapadnoj Africi, i dr.) sa 2 posto te ateisti i agnostici sa 3 posto.
Katolici su organizirani u 12 biskupija, od kojih su dvije metropolijske nadbiskupije, tj. sjedišta crkvenih pokrajina, kojima pripada devet biskupija, te 1 vojnu biskupiju. Nadbiskupiji Santo Domingo pripada pet biskupija: Baní, Barahona, Nuestra Senora de la Altagracia en Higuey, San Juan de la Maguana i San Pedro de Macorís, a nadbiskupiji Santiago de los Caballeros četiri biskupije: La Vega, Mao-Monte Cristi, Puerto Plata i San Francisco de Macorís.
»Majka« svih biskupija sadašnja je nadbiskupija u glavnom gradu Santo Domingu, već davne g. 1511. ustanovljena kao biskupija, koja je ubrzo, g. 1546., prerasla u nadbiskupiju, a 1953. u metropoliju. Ima 3 608 000 vjernika od 4 008 000 stanovnika na svom području, što je 90 posto. Ima ukupno 395 svećenika, 227 biskupijskih i 168 redovničkih, koji se pastoralno skrbe za 215 župa i filijala. Broj je redovnica također velik – 1063, jednako kao, može se reći, iznenađujući broj stalnih đakona – 158, kao i redovničke časne braće (nesvećenika) – 378!
Njezin je sadašnji nadbiskup Francisco Ozoria Acosta, domaći sin rođen 1951. u gradiću Nagui s oko 80 tisuća stanovnika na sjeveroistočnoj obali, 180 km od glavnoga grada. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu završio je srednjoškolsko obrazovanje u malom sjemeništu u gradu Santiagu de los Caballerosu. Filozofiju je studirao na Papinskom sveučilištu »Majka i Učiteljica« također u Santiagu de los Caballerosu, a teologiju u bogosloviju sv. Tome Akvinskoga u Santo Domingu. Za svećenika tamošnje biskupije San Francisco de Macorís zaređen je 1978. i osim pastoralnoga djelovanja u nekoliko župa obavljao je i dužnosti dijecezanskoga ravnatelja za svećenička zvanja te duhovnika i ravnatelja duhovne formacije u Malom sjemeništu sv. Ivana Vianneya u gradu La Vegi na sjeveru zemlje. Godine 1988. pošao je u Rim na studij pastoralne teologije na Papinsko lateransko sveučilište, a po povratku bio je profesor u Papinskom sjemeništu sv. Tome Akvinskoga u Santo Domingu. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je za biskupa u Santiagu de los Caballerosu, a 2007. imenovan je nadbiskupom Santa Dominga. S njim je u nadbiskupskom dvoru i časna starina, 86-godišnji nadbiskup u miru kardinal Nicolás de Jesús López Rodríguez.
Očekivano je da tako velika nadbiskupija ima i vlastitu bogosloviju. To je, što je spomenuto, ona sv. Tome Akvinskoga u Santo Domingu, osnovana 1848. zahvaljujući ondašnjemu nadbiskupu Tomasu Portesu e Infanteu. Od Svete je Stolice ratificirana 1954. kao Papinski institut, u kojem se školuju bogoslovi i vjeroučitelji ne samo iz zemlje, nego i s Kariba i Malih Antila. U tako živoj katoličkoj sredini puno bi prostora oduzelo samo nabrajanje brojnih laičkih molitvenih, odgojnih, zdravstvenih, karitativnih i sličnih udruga, pa među nekoliko vikarijata, specijaliziranih za pojedina područja, iznimno je aktivan Vikarijat obitelji i života, u kojem su Kršćanski obiteljski pokret, Susreti katoličkih mladoženja, Sretan brak, Bračni susreti, Dinamika para, Gospine ekipe i dr.
Valja barem ukratko predstaviti i ostalih pet spomenutih sufraganskih biskupija nadbiskupije Santo Domingo, uz rizik da to bude suhoparno nizanje podataka.
Biskupija Baní nalazi se u istoimenom gradu, koji se naziva »južni glavni grad« u provinciji Peravia, 65 km od Santo Dominga i 5 km od južne obale Karipskoga mora, danas s nešto manje od 265 000 stanovnika. Biskupija je osnovana 1986., ima 771 000 vjernika, što je 88,5 posto, sa 34 svećenika, četiri stalna đakona, 54 redovnice i 25 župa. Sadašnji 61-godišnji biskup Victor Emilio Masalles Pere, rođen u Barceloni u Španjolskoj, zaređen je 2010. najprije za pomoćnoga biskupa Santa Dominga, a 2016. za biskupa Banija.
Barahona, glavni grad istoimene provincije na jugozapadu Dominikanske Republike, poznat kao Santa Cruz de Barahona, postao je biskupijsko sjedište 1976. Katolici sa 227 000 stanovnika čine 54,3 posto tamošnjega stanovništva, imaju 24 župe, 30 svećenika i 53 redovnice, a sadašnji je biskup 54-godišnji domaći sin Andrés Napoleón Romero. Dobro je istaknuti da je to jedan od najvažnijih gradova na otoku, s vrlo prometnom lukom i brojnim ekoturističkim ponudama te proizvodnjom šećera.
Salvaleon de Higueyu grad je s oko 300 tisuća stanovnika, u kojem je i sjedište biskupije punoga naziva Nuestra Senora de la Altagracia en Higuey, osnovane 1959., koja ima 529 tisuća vjernika, 36 župa i filijala, 39 svećenika, 27 stalnih đakona i 56 redovnica, sa 55-godišnjim biskupom Jesusom Castrom Marteom.
Nastavlja se
