Pomalo čudnovatoga oblika, da nema na zapadu 60-ak km obale prema Atlantskomu oceanu, afrička bi država Gambija bila sa svih strana okružena susjedom Senegalom. Duga je 320 km, prati tok rijeke Gambije koja utječe u ocean, ali širina joj ne prelazi 50 km. Ti je zemljopisni podatci čine najmanjom državom kontinentalne Afrike, koju naseljavaju doista brojne etničke skupine, među kojima je najbrojnija Mandingo sa 34,4 posto, slijede Fulani, Volof, Diola, Serahuli, Serer, Manjago, Bambara, Aku Marabou i dr.
Velika »braća« Velika Britanija i Francuska tijekom povijesti su vodila borbu za političku i ekonomsku dominaciju nad područjem oko rijeka Senegal i Gambije sve do 1783., kada je potpisan sporazum u Parizu kojim je Velika Britanija dobila tamošnje kolonijalne posjede. Neovisnost od Ujedinjenoga Kraljevstva Gambija je stekla 1965., ali put do istinske samostalnosti prošao je s nekoliko (vojnih) prevrata. Političke su prilike uplovile u »mirnije vode« tek g. 2016. kada je na demokratskim izborima pobijedio Adam Barow, sadašnji predsjednik, kojega je podržala koalicija oporbenih stranaka. Glavni je grad Banjul, utemeljen 1816., s oko 35 tisuća stanovnika. Industrijska je proizvodnja u zemlji prilično skromna, temelji se uglavnom na preradi kikirikija kao glavnoga izvoznoga proizvoda, i palmina ulja, a postoji u manjoj mjeri prehrambena i tekstilna industrija.
Prema službenim državnim podatcima od 2 160 000 stanovnika muslimana je 95,7 posto, kršćana 4,2 posto i ostalih 0,1 posto. Katolika je prema podatcima iz 2018./2019. oko 46 tisuća, tj. nešto više od 2,1 posto. U 22 župe djeluju 34 svećenika, 20 biskupijskih i 14 redovničkih, sa 61 redovnicom i 14 redovničke časne braće. Sadašnji je biskup domaći sin Gabriel Mendy, član misijske Družbe Duha Svetoga (spiritanci), rođen u Laminu nedaleko od glavnoga grada Banjula. Vječne je zavjete položio 1996., sljedeće je godine zaređen za svećenika, a za biskupa 2018. Prvostolnica u Banjulu posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije, a građena je u kolonijalno doba od 1913. do 1916. kada je Gambija bila britanska kolonija. Biskupijskim je sjedištem postala g. 1957. Sadašnji je župnik Anthony Sambou, a u njezinoj je povijesti posebno zabilježen datum 23. veljače 1992. kada ju je na pastoralnom putovanju Senegalom, Gambijom i Gvinejom posjetio papa Ivan Pavao II. Uz nju u gambijskoj metropoli postoji i crkva Duha Svetoga, središte istoimene župe.
Prvi rimokatolički svećenik rođen u Gambiji, prema dosadašnjim poznatim podatcima u »Rječniku i biografijama afričkoga kršćanstva«, bio je Charles Joseph Mendy. Nažalost, nisu poznati biografski podatci o datumu njegova rođenja, njegovoj obitelji i djetinjstvu. Zna se samo da je rođen u Bathurstu (prijašnji naziv Banjula, sadašnjega glavnoga grada Gambije), da je put prema svećeništvu započeo 1909. u senegalskom Junior Seminary u Ngasobilu te da je zaređen 22. lipnja 1924. u rodnom gradu, gdje je pastoralno djelovao punih osam godina. Suvremenici su ga smatrali svetcem, sve do iznenadne smrti tijekom operacije 1932.
Početak crkvenoga organiziranja na tom prostoru uspostava je Apostolskoga vikarijata Senegambije g. 1931., slijedi Apostolska prefektura Bathurst iz g. 1951., pa je 1957. utemeljena biskupija Bathurst, koja je 1974. promijenila naziv u današnju biskupiju Banjul. Kada je riječ o crkvenom ustroju, nije zgorega spomenuti da je biskupija članica Međuteritorijalne katoličke biskupske konferencije Gambije i Sijere Leonea, osnovane 1961., kojoj je sadašnji predsjednik Patrick Daniel Koroma, biskup biskupije Kenema, jedne od četiriju mjesnih Crkava u Sijeri Leoneu. Apostolska nuncijatura koja »pokriva« Gambiju je u Liberiji.
Iako brojno nevelika, biskupija može biti primjer po raznovrsnosti crkvenoga života mnogim drugima. Tako među devet dobrotvornih organizacija posebice u aktivnosti »iskače« Katolički razvojni ured, drugo ime za Caritas, osnovan 2001., koji je uz ostalo zadužen za koordinaciju gospodarskoga i društvenoga razvitka s ciljem postizanja humanijega i pravednijega društva bez obzira na vjeru, boju kože, rasu ili ideologiju. Glavna su područja njegove aktivnosti suzbijanje HIV-a i AIDS-a, potpora primarnoj zdravstvenoj zaštiti, prevencija malarije, jačanje vodoopskrbe i odvodnje, poljoprivrede i hortikulture, ribarstva i sl. Od 57 škola poznata je Tehnička škola sv. Petra, otvorena 1975. godine, kojoj je ravnatelj bio redovnik fra Vincent Comer i koja je od prve tehničke srednje škola u Gambiji izrasla u veleučilište. U tom su kontekstu spomena vrijedni i Malo sjemenište u Laminu, Pastoralni institut, Radio »Veritas«, Marijina legija, Karizmatski pokret, Biskupijski bilten, Vitezovi sv. Petra i Pavla, po salezijanskim župama nogometni klubovi, igraonice, dopunske škole i dr.
Velik bi propust bio u nizu bisera u katoličkoj ogrlici gambijskih župa ne spomenuti i dragulj – malenu maronitsku katoličku zajednicu, koja je dio mučeničke, progonjene i diljem svijeta raseljene Crkve iz Libanona, koja pripada Biskupiji navještenja Marijina sa sjedištem u nigerijskom gradu Ibadanu. Biskupija pod okriljem Kongregacije za istočne Crkve osnovana je 2018. i skrbi se za oko 75 tisuća vjernika u 22 afričke države.
