Jedna u nizu karipskih zemalja manje poznatih hrvatskoj javnosti, koje su pridjev »karipski« dobile zbog prirodnoga »staništa« – Karipskoga mora, otočna je država Grenada, smještena sjeverno od Trinidada i Tobaga, a južno od Svetoga Vincenta i Grenadina.
Čine je središnji najveći istoimeni otok dužine 34 km, širine 19 km i površine 440 km2, na kojem živi nešto više od 100 tisuća stanovnika, te nekolicina otočića, od kojih su naseljeni Carriacou, Petit Martinique i Calivigny, koji nastanjuje 20-ak stanovnika, te kao zanimljivost sa samo dva stanovnika otok Saint Patrick Parish. S istim je brojem stanovnika (dva) i otok Sugarloaf u privatnom vlasništvu, kupljen g. 2007. za vrtoglavih 100 milijuna dolara. Uz njih su i manji nenastanjeni otoci: Ronde, Caille, Diamond, Large, Saline i Frigate. Prema podatcima Svjetske banke Grenada ima točno 112 tisuća stanovnika, glavni grad je St. George’s na jugoistoku otoka, okružen brježuljkom staroga vulkanskoga kratera u tamošnjoj luci u obliku potkove, s oko 7500 stanovnika (cijeli okrug ima nešto manje od 35 tisuća). Osnovali su ga Francuzi 1650. godine nakon što je otok kolonizirao Jacques Dyel du Parquet, guverner Martiniquea, koji je gotovo istrijebio domicilno stanovništvo plemena Karibi. To izvorno kolonijalno naselje nazvano je Saint Louis po francuskom kralju Luju IX., a kasnije, kada je otok ustupljen Velikoj Britaniji g. 1763., nova uprava preimenovala ga je u Grad sv. Jurja, po svetcu zaštitniku Engleske i po kralju Georgeu III.
Prema službenim podatcima iz 2011. oko 82 posto stanovništva potomci su afričkih robova, tj. Afrogrenađani, koje su doveli Europljani, slijede u manjim postotcima Sentlusijci, stanovništvo karipskoga otoka Sveta Lucija, Indopakistanci, Europljani (među kojima su najbrojniji Englezi i Francuzi) i ostali. Službeni je jezik engleski, ali se dio stanovništva služi i kreolskim i francuskim. Neovisnost je od Engleske dobila 1974. pod vodstvom Erica Gairyja, koji je postao prvi predsjednik vlade suverene države. Politički joj je sustav ustavna monarhija, što znači da, za razliku od apsolutne monarhije, monarh vrši vlast u skladu s ustavom i propisanim zakonskim okvirom. Članica je Commonwealtha s engleskom kraljicom Elizabetom kao poglavaricom države, a dužnost generalne guvernerke od 2013. obavlja danas 68-godišnja domaća političarka Cécile Ellen Fleurette La Grenade. Gospodarstvo se u najvećoj mjeri temelji na proizvodnji začina, zbog čega je i dobio naziv »otok začina«: cimeta, klinčića, đumbira i muškatnoga oraščića, no u novije vrijeme sve se više razvijaju turizam, trgovina, ribolov i brodogradnja. O zemljopisnom, tj. važnom geostrateškom položaju Grenade svjedoči i šest stalnih veleposlanstava i devet konzulata u toj državici.
Po vjerskoj pripadnosti najbrojniji su protestanti svih denominacija sa 49,2 posto: pentekostalci, adventisti, anglikanci, baptisti, evangelici, adventisti sedmoga dana, metodisti i dr., zatim rimokatolici sa 36 posto, organizirani u jednu biskupiju, te Jehovini svjedoci, rastafarijanci (mješavina nekoliko različitih religija i kultura nastala tridesetih godina prošloga stoljeća na Jamajci bez jedinstvene doktrine i hijerarhije) i ostali.
Za oko 39 tisuća katoličkih vjernika u 20 župa, prema podatcima iz 2018., pastoralno se skrbi 20 svećenika, od kojih je 11 biskupijskih i devet redovničkih, te šest stalnih đakona. Važan doprinos crkvenomu životu daju 32 redovnice i tri redovnička časna brata. Biskupiju utemeljenu g. 1956. od metropolitanske nadbiskupije Port of Spain, sa sjedištem u istoimenom gradu u Trinidadu i Tobagu na Karibima, od 2017. vodi 72-godišnji biskup Clyde Martin Harvey. Rođen je u Port of Spainu i za vrijeme studija na tamošnjem koledžu počeo se profesionalno baviti košarkom, no ubrzo je napustio »športske vode« i 1967. upisao Regionalno bogoslovno sjemenište sv. Ivana Vianneya i ugandskih mučenika u gradiću Sv. Augustinu s nešto više od 5000 stanovnika na sjeverozapadu otoka Trinidada. Magisterij iz teologije stekao je na Katoličkom sveučilištu u Louvainu u Belgiji, a studirao je i politiku i sociologiju. Za svećenika je zaređen 1976., nakon nekoliko godina pastoralnoga rada nastavio je poslijediplomski studij na Sveučilištu Lancaster i Graduate Theological Unionu u Kaliforniji. Vratio se u rodni Trinidad i Tobago pastoralno djelujući u župama u Laventilleu, Morvantu, Maloneyju, San Fernandu i Gonzalesu, suosnivač je nekoliko humanitarnih udruga koje pomažu oboljelima od HIV-a i predsjednik zajednice za promicanje osobnoga obrazovanja »Morris Marshall Development Foundation«. Biskupsko mu je sjedište u glavnom gradu St. George’su i tamošnjoj prvostolnici – katedrali Bezgrješnoga začeća, smještenoj na vrhu brda s pogledom na luku, jednom od najvažnijih gradskih simbola. Njezin je gotički katedralni toranj iz 1818., a ona je u potpunosti dovršena tek 1884. te temeljito obnovljena nakon oštećenja uragana Ivana g. 2004. Za vjerska je okupljanja katolicima najprije služila kapelica posvećena sv. Jakovu, dovršena g. 1804.
Glavni grad St. George’s ujedno je glavni grad istoimene zasebne administrativne cjeline, kojih je na otoku Grenadi ukupno šest, plus dvije na susjednim otocima Carriacouu i Petite Martiniqueu. Zovu se župama, prozvane po svetcima, kao što je slučaj i u nekim drugim karipskim zemljama (ali nemaju nikakve veze s crkvenim župama), koje imaju vlastita župna administrativna središta: Saint George, Saint Andrew, Saint David, Saint John, Saint Mark i Saint Patrick. Svakako treba istaknuti da na relativno neveliku području i s nevelikim brojem vjernika biskupija Grenada ima natprosječno velik broj sakralnih zdanja – liturgijskih stalnih ili povremenih okupljališta. Tako župa Saint George na svom području s katedralom ima 20 župnih crkava i filijalnih/misijskih kapelica, Saint Andrew 12, Saint Mark sedam, Saint David, Saint John i Carriacou po šest, a Saint Mark i Petit Martinique po jednu. Dakako, različitih su veličina, stilova gradnje, godina posvete i sl., no dobro je za ilustraciju barem spomenuti neke od njih.
Crkva sv. Petra trobrodno je prostrano zdanje, nalazi se u drugom po veličini otočkom naselju Gouyave s nešto manje od 3500 stanovnika u župi Saint John, a crkvica Presvetoga Srca u selu Tivoliju na sjeveroistoku otoka, u župi St. Andrew sa 700-tinjak mještana, građena je, već na prvi pogled, u prepoznatljivu engleskom arhitektonskom stilu. Biskupijski kandidati za svećeništvo školuju se, kao što je svojedobno i njihov sadašnji biskup, u spomenutom sjemeništu sv. Ivana Vianneya i ugandskih mučenika u gradiću Sv. Augustin u Trinidadu i Tobagu, koje je 1943. osnovao nadbiskup Port of Spaina Finbar Ryan, dominikanac.
