Kao što je u prošlom broju spomenuto, otok Guam pripada skupini Marijanskoga otočja, koje je podijeljeno na dvije zasebne jurisdikcije Sjedinjenih Američkih Država: Sjevernomarijanski otoci s 15 otoka u arhipelagu i Guam na južnom kraju otočnoga lanca.
Guam je, dakle, američki teritorij u Tihom oceanu, površine oko 540 kvadratnih metara, s vlastitim stijegom, službenim državnim motom: »Zemlja Chamorroa« (tamošnjega domorodačkoga naroda!), na kojem živi više od 165 tisuća stanovnika, od kojih je najbrojniji narod Chamorro sa 37,3 posto udjela, pa Filipinci sa 26,3 posto, bijelci iz različitih država sa 7,1 posto, Chuukesi, autohtona etnička skupina na otoku Chuuk i njegovim okolnim otocima i atolima sa 7 posto, Korejci sa 2,2 posto, Kinezi sa 1,6 posto, te Japanci sa 1,5 posto, Pohnpeianci, etnička skupina s Karolinškoga otočja sa 1,4 posto i dr. Inače, otok Guam s glavnim gradom Hagatnom, koji ima nešto više od tisuću stanovnika, veći je od svih susjednih Sjevernomarijanskih otoka. Kako to područje s europskoga motrišta u mnogočemu često iznenađuje, tako je i zanimljiva činjenica da je grad Dededo 45 puta veći po broju stanovnika od glavnoga grada, što znači da ima oko 45 tisuća stanovnika. Otok je također poznat po strateškoj američkoj pomorskoj bazi smještenoj u luci Apra na poluotoku Orote, u kojoj su mornaričke i podmorničke postrojbe ratne mornarice. U povijesti otoka, koji je otkrio portugalski istraživač Ferdinand Magellan g. 1521., dok je bio u službi Španjolske, pa ga je, očekivano, g. 1668. kolonizirala Španjolska, svojevrsnom, uvjetno rečeno, »neovisnošću« slavi se 1899. kada je Španjolska ustupila Guam SAD-u nakon španjolsko-američkoga rata, u kojem su Sjedinjene Države zauzele otok. Kada je riječ o povijesnim datumima, otočani se s mnogo boli prisjećaju 8. prosinca 1941., kada su nekoliko sati nakon napada na Pearl Harbor Guam zauzeli Japanci, jer su bili podvrgnuti prisilnomu radu, zatvaranju, mučenju i masovnomu pogubljenju. Američke su snage ponovno zauzele otok 21. srpnja 1944., koji se slavi kao Dan oslobođenja. Danas je politički sustav formuliran kao »decentralizirana predsjednička ustavna ovisnost«, po kojoj je vrhovni poglavar američki predsjednik, sadašnji Joe Biden, kojega na otoku predstavlja guverner, trenutačno 9. na toj dužnosti, domaća 71-godišnja političarka i gospodarstvenica Lourdes Aflague Lou Leon Guerrero od 2019. Administrativno je otok podijeljen na 19 sela, upravnih središta, razumije se, različitih veličina, od Humataka sa 800 stanovnika do spomenutoga Dededoa. Službena je valuta, dakako, američki dolar, gospodarstvo se temelji isključivo na turizmu i prihodima od američke vojske, koja »pokriva« čak oko 29 posto otočnoga teritorija s približno 12 tisuća stalno stacioniranih vojnika. Guam je među 17 nesamoupravnih teritorija na popisu Ujedinjenih naroda, a član je Pacifičke zajednice od 1983. godine.
Prema službenim podatcima otočnoga statističkoga ureda iz 2017. katolika je 85 posto, slijede kršćani raznih protestantskih zajednica s ukupno 9,1 posto, pa nereligiozno izjašnjeni sa 1,7 posto te pripadnici plemenskih kultova sa 1,5 posto, budisti sa 1,1 posto i 1,6 posto ostalih.
Na otoku je g. 1984. uzdignuta nadbiskupija Agana na temeljima istoimene biskupije osnovane 1965. i još ranijega apostolskoga vikarijata, koji je utemeljen g. 1911. Nadbiskupija Agana je i metropolija kojoj pripadaju biskupija Chalan Kanoa na Sjevernomarijanskim otocima sa sjedištem u Saipanu i biskupija Karolinško otočje sa sjedištem u gradu Chuuku te Apostolska prefektura Maršalovi otoci sa sjedištem u glavnom gradu Majuru. Prema dostupnim podatcima nadbiskupija ima 24 župe, 3 filijale, 40 svećenika, 24 biskupijska i 16 redovničkih (11 kapucina i 5 isusovaca), 9 stalnih đakona, jednoga časnoga redovničkoga brata kapucina i 79 redovnica. Redovnice su članice sedam zajednica: karmelićanke, dominikanke, Dobroga Pastira, franjevke vječnoga klanjanja, milosrdnice, marcederijanke i školske sestre Naše Gospe.
Duhovno nadbiskupijsko središte jest katedrala bazilika Slatkoga Imena Marijina, glasovita znamenitost u središtu Hagatne, podignuta na mjestu prve otočne katoličke crkve iz 1669. koja je uništena u bombardiranju 1944., tijekom Drugoga svjetskoga rata. Postojeće je zdanje dovršeno i posvećeno g. 1959. i sjedište je sadašnjega nadbiskupa Michaela Judea Byrnesa, rođenoga 1958. u Michiganu u SAD-u. Zaređen je za svećenika detroitske nadbiskupije 1996., a za biskupa 2011. u detroitskoj katedrali Presvetoga Sakramenta. Nadbiskupom koadjutorom Agane imenovan je 2016., a 2019. postao je aganski nadbiskup.
Pored redovitih liturgijskih slavlja u 29 crkava i kapelica diljem otoka, organizirano je i vojno dušobrižništvo u tri vojna središta. Tamošnja je mjesna Crkva organizirala tri srednje škole, šest osnovnih i četvere jaslice za najmlađe. Zapaženu prosvjetnu ulogu ima i otočno Dječačko sjemenište »O. Jesus B. Duenas«, nazvano po mučeniku iz Drugoga svjetskoga rata, kojemu su japanski vojnici odsjekli glavu u selu Mangilaou g. 1944. Osnovano je zaslugom biskupa Apollinarisa Baumgartnera, kapucina, koji je s tim ciljem pozvao redovnike stigmatince iz Walthama, grada u američkoj državi Massachusetts. Oni su najprije počeli s predavanjima u kolibama zvanim »quonset«, ali 1951. prelaze u dovršenu zgradu s više učionica, u blizini mjesta gdje je najvjerojatnije ubijen o. Duenas. Kada su stigmatinci 1959. napustili otok, sjemenište je preuzela tamošnja Kapucinska kustodija Kraljice mora. Sjemeništarci nakon završetka škole odlaze na studij u jednu od bogoslovija u SAD-u, a konkretni su plodovi povremeni mladomisnici, kao što su to prošle godine bila dvojica. Vrlo su aktivne i laičke udruge kojih je čak 27 te katolički radio »KOLG«.
U nizu zanimljivosti vrijedi također spomenuti kako je sačuvan dokument o prispijeću galije »San Diego« na obalu otoka Guama 15. lipnja 1668. iz koje su se iskrcali isusovački misionari predvođeni o. Diegom Luisom de San Vitoresom, koji su zaslužni što je danas katolištvo duboko ukorijenjeno u kulturu domorodačkoga naroda Chamorroa.
Najveći crkveni blagdan i civilni (uvjetno rečeno – državni) praznik jest blagdan Svete Marije Kamalen, poznate i kao Gospa od Camarina, zaštitnice otoka i glavnoga grada Hagatne. Njezin kip izrađen od slonovače i posebne vrste drveta s Filipina nalazi se iznad glavnoga oltara u katedrali bazilici, rijetkoga ali prekrasnoga naziva, Slatkoga Imena Marijina. Svake godine na svetkovinu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca, nakon svečanoga euharistijskoga slavlja u katedrali, vjernici svih otočnih župa sudjeluju u procesiji s Gospinim kipom. Zanimljivo je, prema drevnoj tradiciji, da pravo i odgovornost za odijevanje Gospe u svečano ruho i njezino ukrašavanje za tu posebnu prigodu imaju isključivo žene iz tamošnje obitelji Torres, a muškarci za to vrijeme ne smiju biti ni u blizini. Otuda i etimološki naziv Gospe »Kamalen« jer na španjolskom »camarin« doslovce znači »garderoba«, a označava i udubljeni prostor iznad i iza oltara u crkvi. Prema legendi Gospin kip, koji je plutao u moru između otoka Guama i malenoga otoka Cocosa, udaljenoga nekoliko stotina metara na jugu, pronašao je ribar. No postoji i drugo tumačenje da je, zapravo, kip »isplivao« na obalu nakon brodoloma i potonuća broda »Senora del Pilar« uz obalu Cocosa.
