Gotovo je sigurno da najveći dio hrvatske javnosti nije nikada čuo za afričku državu Esvatini, službeno Kraljevinu Esvatini, no taj bi se postotak vjerojatno malo smanjio nakon pojašnjenja kako je riječ o državi koja je do g. 2018. nazivana Svazi (engl. Swaziland). Naime, promijeniti dugogodišnji i uvriježeni naziv države mogu samo svemoćni diktatori koji imaju apsolutnu vlast u svojim rukama, u ovom slučaju to je monarh kralj Mswati III. Njemu se jednostavno prohtjelo nadjenuti državi njezino arhaično-povijesno ime istoga značenja »zemlja Svazija«, što je obznanio na stadionu u povodu proslave 50. godišnjice državne neovisnosti i svojega rođendana. Esvatini je smješten na afričkom jugu, graniči na sjeveru, zapadu i jugu s Južnoafričkom Republikom, a na istoku s Mozambikom. Do 1968. bio je britanska kolonija. Od 1,162.000 stanovnika 84 % su Swazi, 10 % Zulu, 3 % Europljani i 3 % ostali narodi: Tsonga, Buri, Nyanja, Indo-Pakistanci, Sotho i Komorci. Službeni su jezici svazi i engleski. Mbabane s nešto više od 100.000 stanovnika u zapadnom dijelu zemlje glavni je i najveći grad. Razvio se potkraj 19. stoljeća, a nedaleko od njega nalaze se glavna ležišta željezne rude Ngwenya. Više od 60 % stanovnika zemlje bavi se poljoprivredom koja pridonosi gotovo 25 % bruto nacionalnomu dohotku. Najvažnije su sirovine šećerna trska, pamuk, kukuruz, duhan, riža, citrusi, ananas, žito, sirak, kikiriki i dr. Još se 25 % u društvenom proizvodu ostvaruje izradom različitih predmeta narodne radinosti, a od prirodnih resursa eksploatiraju se ugljen, glina, voda, šume, kamen te u manjim količinama zlato i dijamant. Najvažniji joj je trgovinski partner susjedna Južnoafrička Republika s kojom ostvaruje 83 % ukupnoga uvoza i oko 74 % izvoza, pa slijede Japan, Velika Britanija i SAD. Nacionalna je valuta esvatinijski lilangeni, čija je godišnja inflacija 8 %. Kada je riječ o brojidbenim podatcima, onda, nažalost, treba reći da je Esvatini danas država s najvećom stopom zaraze HIV-om u svijetu, u kojoj je zaraženo oko 45 % stanovništva. S Republikom Hrvatskom uspostavila je diplomatske odnose tek g. 2019. Zemlja je siromašna, 70 % stanovništva živi s manje od jednoga dolara dnevno, ali kralj Mswati III., okrunjen 1986. u dobi od 18 godina kao najmlađi vladajući monarh na svijetu u to vrijeme, koji već 25 godina vlada državom poznat je po luksuzu i poligamiji; trenutačno ima 15 žena. On donosi zakone i po ustavu ima imunitet od zakonskoga progona. Ako je odsutan ili spriječen u obavljanju svojih dužnosti iz bilo kojega razloga, Ntfombi Tfwala, »kraljica majka«, kako ju zovu, sve poslove obavlja u njegovo ime. Administrativno je zemlja podijeljena u četiri kotara. Utemeljiteljem nacije smatra se kralj Ngwane III. iz dinastije Dlamini, koji je oko 1750. pod pritiskom drugih plemena bio prisiljen povesti svoj narod na područje tzv. Unutrašnje zemlje, oko rijeke Pangola u današnjem južnom Esvatiniju. Tijekom migracije njegovu su se narodu priključivala i ostala plemena na putu od istočne obale, pa se Ngwane III. smatra prvim esvatinijskim kraljem.
Prema službenim statistikama većinu stanovništva, čak oko 90 %, čine kršćani, ali među njima je i oko 40 % onih s mješavinom animizma i kršćanstva, slijede muslimani sa 2 % udjela u stanovništvu, a 8 % čine ostali: bahai, hinduisti, budisti, židovi i neopredijeljeni. Među kršćanima Esvatinija oko 58.000 je katolika, što je blizu 5 % ukupnoga stanovništva, okupljenih u biskupiju Manzini utemeljenu 1961., koja je u nadležnosti Kongregacije za evangelizaciju naroda. Sufraganska je biskupija nadbiskupije Johannesburg skupa s južnoafričkim biskupijama Klerksdorp i Witbank. Ima 17 župa i 99 filijala/misija u kojima se održavaju liturgijska slavlja, 33 svećenika od kojih je 19 biskupijskih i 14 redovničkih, 6 redovnika braće laika i 39 redovnica. Kao zanimljivost vrijedi spomenuti da se dvojica svećenika, Ncamiso Vilakati i Christopher Maseko, u župi Dobroga Pastira u gradu Siteki s nešto više od 6000 stanovnika na istoku zemlje nedaleko od granice s Mozambikom, skrbe za vjernike u 18 filijala! Kako slučajno ne bi tko pomislio da se malo pretjeruje u broju, objavljeni su patroni filijala i mjesta u kojima se crkvice/kapelice nalaze: sv. Charles (Sitsatsaweni), sv. Pavao (Lukhula), sv. Aleksije (Lonhlupheko), sv. Bonifacije (Mzilikazi), Obraćenja sv. Pavla (Mlindazwe), sv. Augustin (Nyetane), Sveto Trojstvo (Ngcina), Duh Sveti (Mphabayi), sv. Matej (Manhleke), sv. Petar (Mafastelo), sv. Ivan (Tikhuba), sv. Benedikt (Kalanga), Gospa Fatimska (Sibovini), sv. Ana (Mangoleni), sv. Martin (Maphatsindvuku), sv. Pelegrin (Mpholonjeni), sv. Vinko (Lubhuku) i Izbjeglički kamp Malindza (Mpaka). Da je Crkva živa i raste, govori i podatak kako je najmlađa župa sv. Ignacija Lojolskoga u gradu Siphofaneniju u središnjem Esvatiniju osnovana 2018. Katedrala Gospina uznesenja nalazi se u gradu Manziniju, u najnaseljenijem i važnom industrijskom i trgovačkom središtu u Esvatiniju. Sadašnji je biskup 60-godišnji José Luis Gerardo Ponce de León, član redovničke zajednice Instituta misionara Konzolate (IMC) koju je osnovao 1901. u Torinu bl. Giuseppe Allamano. Do 2013. bio je apostolski vikar vikarijata Ingwavuma u Južnoj Africi, a onda ga je papa Franjo imenovao biskupom u ondašnjem Svaziju. Uz biskupijske svećenike suradnici su mu redovnici iz zajednica misionara Konzolate, dominikanaca, salezijanaca, servita i misionara sv. Franje Saleškoga (fransalijani-MSFS), te Službenice Marijine iz Pistoije (redovnice mantellate-OSM), Misionarke Presvetoga Srca Isusova (MSC), Sestre misionarke Marije Pomoćnice (MSMHC) i Sestre Marijine službenice Esvatinija. U biskupiji su vrlo aktivne različite vjerničke udruge: Božanskoga milosrđa, medicinskih sestara, katoličkih muževa, katoličkih žena, Marijine djece, Kristovih parova, Presvetoga Srca Isusova, sv. Ane i sv. Josipa. Katolička Crkva ima razgranatu mrežu osnovnih i srednjih škola, čiji je broj u odnosu na ukupan broj vjernika doista zadivljujući – 65, jednako kao i broj bolnica i ambulanata – 11. Kruna prosvjetno-zdravstvenih napora u toj siromašnoj zemlji visokoškolska je ustanova Dobroga Pastira u okviru istoimene katoličke bolnice u regiji Lubombo, osnovana 1972. pod pokroviteljstvom biskupije Manzini, u kojoj se školuju zdravstveni djelatnici.
