KATOLICI U MANJE POZNATIM ZEMLJAMA SVIJETA Lesoto – prepoznatljivo katolištvo u državi enklavi

Panorama glavnoga grada Maserua
Prema službenim državnim podatcima kršćani čine 92,3 % stanovništva. Katolika je 49,4 % (međutim, taj je postotak prema katoličkim podatcima nešto veći – 53,75 %), 40,7 % protestanata i 2,2 % ostalih kršćana. Pripadnika tradicionalnih plemenskih religija je 6,4 % i 1,3 % ostalih. Katolička je Crkva organizirana u jednu nadbiskupiju i tri sufraganske biskupije. 

Već činjenica da je neka država potpuno okružena teritorijem druge države zaslužuje pozornost ne samo zbog svoga zemljopisnoga položaja, nego i zbog doista rijetkih takvih primjera u svijetu. Među tri neovisne države u tom kontekstu, osim Vatikana i San Marina, Lesoto u južnoj Africi je poseban jer nije minijaturna državica kao spomenute dvije budući da ima nešto više od 30 tisuća četvornih kilometara, s nešto više od 2,1 milijuna stanovnika prema podatcima UN-a. Država enklava opkoljena je sa svih strana Južnoafričkom Republikom. Službeni jezici su sezotski i engleski te u manjem postotku zulu, a vrhovni je državni poglavar kralj Letsie III. koji je katolik punoga imena David Mohato Bereng Seeiso. Stanovništvo je gotovo potpuno »čisto«, 99,7 posto je narod Basuta, a samo 0,3 posto ostalih: Europejaca, Azijata i dr. Članica je Commonwealtha, a gospodarstvo je uvelike ovisno o susjednom »velikom bratu«, gdje je zaposlen velik dio muškaraca. Industrija se temelji na stočarstvu, manufakturnoj proizvodnji svijeća i sagova, ali valja spomenuti da je prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji čak 29 posto stanovništva zaraženo virusom HIV-a, što je među najvišima u svijetu.

Nadbiskupija i tri sufraganske biskupije

Prema službenim državnim podatcima kršćani čine 92,3 % stanovništva. Katolika je 49,4 % (međutim, taj je postotak prema katoličkim podatcima nešto veći – 53,75 %), 40,7 % protestanata i 2,2 % ostalih kršćana. Pripadnika tradicionalnih plemenskih religija je 6,4 % i 1,3 % ostalih. Katolička je Crkva organizirana u jednu nadbiskupiju i tri sufraganske biskupije, ujedinjene u lesotsku biskupsku konferenciju. Sjedište je tamošnje crkvene pokrajine u Maseru, glavnom i najvećem gradu u istoimenom okrugu, smještenom na rijeci Caledonu na granici s jedinim susjedom Južnoafričkom Republikom. Prema popisu iz g. 2016. imao je 330 760 stanovnika. Pomalo mu je neuobičajena povijest jer je najprije osnovan kao policijski kamp, a glavnim je gradom proglašen tak nakon što je zemlja postala britanski protektorat – Basutoland (jer je bio glavno središte naroda Basuta) g. 1869. Kada je zemlja postigla potpunu neovisnost 4. listopada 1966., Maseru je zadržao status glavnoga grada jer je glavno trgovačko i prometno središte, u blizini mu je zrakoplovna luka, a povezan je i s južnoafričkom željeznicom. Crkveno je organiziranje, kao i svagdje u svijetu, postupno išlo. Prvo je g. 1894. proglašena Apostolska prefektura Basutolanda, pa g. 1909. apostolski vikarijat, a 1951. bila je utemeljena biskupija i, konačno, 1961. metropolitanska nadbiskupija. Prema službenim statistikama iz 2018. katoličkih je vjernika na području nadbiskupije 466 tisuća, što je 50 posto ukupnoga stanovništva. Nadbiskupu Gerardu Tlaliju Lerotholiju u pastoralu su na raspolaganju 63 svećenika, 23 biskupijska i 40 redovničkih, 69 časne braće i 212 redovnica, koji djeluju u 36 župa i jednoj misiji.

Gerard Tlali Lerotholi – nadbiskup iz kraljevska loze
Sadašnji nadbiskup u glavnom lesotskom gradu Maseru Gerard Tlali Lerotholi domaći je sin rođen 1954. u gradu Mokhotlongu s oko 100 tisuća stanovnika, u planinskom sjeveroistočnom dijelu zemlje. Nakon završene osnovne i srednje škole stupio je u novicijat misijske redovničke zajednice Oblata Marije Bezgrješne, kratice – O.M.I., u najjužnijem gradu Lesota Quthingu, koji ima nešto manje od 30 tisuća stanovnika. Studirao je na Papinskom sveučilištu »Gragoriana« i Papinskom biblijskom institutu u Rimu, za svećenika je zaređen 1982., a za biskupa 2009. nakon što ga je papa Benedikt XVI. imenovao nadbiskupom Maserua. Papa Franjo imenovao ga je 2019. članom Papinskoga vijeća za kulturu, a u cijeloj njegovoj životnoj priči posebice je zanimljiva činjenica da njegova obitelj pripada lozi kraljevske obitelji Lesoto, po princu Lerotholiju Mohatou Berengu Seeisou, što se spominje u gotovo svim njegovim životopisima. Usputno, jednako je tako zanimljivo da su doslovce baš svi biskupi od početaka tamošnje mjesne Crkve g. 1895. i kasnije nadbiskupi od 1961. do danas bili oblati Marije Bezgrješne.

 

Papa Pio XII. u temeljima Nacionalnoga sveučilišta

U životu lesotske Katoličke Crkve vrlo važno mjesto zauzima i naselje Roma, udaljeno 34 km jugoistočno od Mausera, koje su osnovali rimokatolički misionari u dolini Tloutle. Naime, oni su prema odluci Sinode katoličkih biskupa u Južnoj Africi iz 1938. osnovali 1945. Katoličko učilište pape Pija XII., koje je kasnije preraslo u današnje Nacionalno sveučilište u Lesotu. Što ono znači za prosvjetno i znanstveno područje u toj zemlji govore podatci da je na različitim fakultetima prošle godine bilo 2017 diplomanata. Osim toga postoje i tri katoličke srednje škole: Krista Kralja za dječake, koju su osnovali redovnici maristi, sv. Marije za djevojčice, koju su utemeljile redovnice sv. Obitelji, i Međunarodna škola NUL (National university of Lesotho). Mora se spomenuti i Romsko učilište za njegu bolesnika u sklopu bolnice sv. Josipa, koje je pod izravnim pokroviteljstvom odbora pod nadbiskupovim vodstvom, na kojem se stječu diplome iz sestrinstva.

Jedna od triju sufraganskih biskupija je Mohale’s Hoek na jugozapadu zemlje, sa sjedištem u istoimenom gradiću s nešto više od 40 tisuća stanovnika. Osnovana je g. 1977., a prema podatcima iz prošle godine sa 432 300 vjernika čini 60 posto ukupnoga stanovništva na tom području. U pastoralu je samo 26 svećenika, od kojih je devet biskupijskih i 17 redovničkih. Redovničke je časne braće 29 i redovnica različitih zajednica 62. U odnosu na broj vjernika također je vrlo mali broj župa – tek 19. Biskup je 55-godišnji John Joale Tlhomola, član Sekularnoga instituta sluga Krista svećenika, kojega je na tu dužnost imenovao papa Franjo 2014. Svećenički se kandidati kao i iz drugih lesotskih biskupija i brojnih redovničkih zajednica školuju u Bogosloviji sv. Augustina, koja se nalazi u sveučilišnom kampusu u spomenutoj Romi.

Biskupija Qacha’s Nek osnovana je u istoimenom gradu g. 1961., a od 383 tisuće stanovnika na njezinu području katolika je 190 tisuća, tj. oko 50 posto. Biskup je također redovnik, 61-godišnji Joseph Mopeli Sephamola, član Marijinih oblata, rođen na području misije sv. Franje u pokrajini Tsoelike na jugoistoku zemlje. Svećenika je također vrlo malo, tek 22, po 11 biskupijskih i redovničkih, koji pastoriziraju 13 župa, u čemu im pomažu 62 redovnice.

Budući da su oblati Marije Bezgrješne, u šali, »pretplaćeni« da budu lesotski biskupi, tako je i sadašnji biskup biskupije Leribe 73-godišnji Augustine Tumaole Bane – njihov član, rođen u selu Motsistsengu, u pokrajini Mokhotlong, u planinskom sjeveroistočnom dijelu Lesota. Za biskupa je imenovan 2009. Biskupija je osnovana 1952., a o 253 tisuće vjernika, koji čine 53,7 posto sveukupnoga tamošnjega stanovništva, u 19 župa skrbi se 37 svećenika, 31 biskupijski i šest redovničkih, te 170 redovnica.

Omiljene sestre svetih imena Isusa i Marije
U Lesotu djeluju brojne muške i ženske redovničke zajednice, ali u puku su posebno omiljene zbog predana rada u zdravstvu članice, u Hrvatskoj manje poznate, Kongregacije sestara svetih imena Isusa i Marije (SNJM). Utemeljila ju je u Longueuilu u kanadskoj provinciji Quebecu g. 1843. Eulalie Durocher, a u Lesoto su došle 1930. na poziv misionara oblata Marije Bezgrješne. Do danas su se brojčano toliko pojačale da imaju vlastitu lesotsku provinciju te su, zahvaljujući brojnim dobrotvorima iz inozemstva i donacijama iz različitih izvora, podigle i osposobile za rad brojne ambulante i klinike diljem zemlje, među kojima su dom zdravlja Paki u Mazenodu, zdravstveni centar u Marylandu, dom zdravlja Little Flower u Kolonyamiju, ambulanta i rodilište St. Rose u Peki i dr.