Za otočnu državu Palau, službeno Republiku Palau, u Tihom oceanu, koja je sastavni dio Mikronezije, 800 km jugoistočno od Filipina, vjerojatno je tek mali dio hrvatske javnosti čuo. Za nju se bez pretjerivanja može reći da je zemlja gotovo nevjerojatnih iznenađenja jer se npr. sastoji od 340 otoka, otočića i atola, od kojih je tek osam nastanjeno. Na ukupnoj površini od 466 km2 najmlađa je država na svijetu s glavnim gradom u kojem živi tek 280-ak stanovnika jer prema ustavu tamošnjih šesnaest tradicionalnih općina ima status država s vlastitom upravom i zastavom pa se može govoriti o svojevrsnoj konfederalnoj državi Palau s tek oko 20 tisuća stanovnika…
Naseljeni su otoci: Babeldaob, Koror, Malakal, Arakabesan, Peleliu, Kayangel, Angaur i Sonsorol. Glavni grad Ngerulmud nalazi se na najvećem otoku Babeldaobu, u malenom naselju u državi Melekeok. Udaljen je 20 km od najvećega grada Korora, koji je sve do 2006. bio glavni grad, te je danas Ngerulmud najmanji glavni grad na svijetu.
Većinu stanovništva s oko 73 posto čine Palauanci, a ostali su filipinski narod Tagalogi, Karolinijanci (s Karolinskih otoka), Kinezi, Korejci, Europljani i dr. Nekada je bilo i Japanaca na otoku Angauru, koji su se bavili eksploatacijom fosfata, međutim danas ih više nema na popisu. Službeni su jezici palaujski i engleski, a valuta američki dolar.
Tijekom povijesti otocima su osim Španjolaca vladali i Englezi, Japanci i Nijemci, a samostalnost su stekli 1994., nakon što je okončan mandat Skrbničkoga vijeća Ujedinjenih naroda, koji je vršio SAD. Iste je godine Palau primljen u punopravno članstvo UN-a, danas ima poseban odnos sa SAD-om u obliku slobodne zajednice. Proglašen je demokratskom republikom, a državni je poglavar predsjednik, koji je ujedno šef izvršne vlasti, tj. vlade. Tu najvišu državnu dužnost od 21. siječnja 2021. obavlja 53-godišnji Surangel S. Whipps Jr. Prema ustavu Palaua, šesnaest tradicionalnih općina ima status država, vlastitu zastavu, pravo birati svoj parlament, kao i tradicionalne vođe (poglavice) države. Klima je tropska, a gospodarstvo se oslanja na turizam, poljoprivredu i ribolov.
Kršćani su prema podatcima iz 2015. najbrojniji stanovnici Palaua, među kojima je katolika 45,3 %, slijede različite protestantske zajednice sa 34,9 %, uključujući i 26,4 % evangelika, zatim sa 5,7 % pripadnici autohtone monoteističke religije modekngei te muslimani sa 3 %, mormoni sa 1,5 % i 9,6 % ostalih, među kojima su malobrojni budisti, šintoisti, hinduisti i sljedbenici bahaizma.
Budući da je tradicionalna religija Palauanaca modekngei uglavnom nepoznata Europljanima, korisno ju je ukratko opisati. Osnovao ju je tijekom japanske okupacije oko 1915. šamanski sljedbenik zvani Tamadad u selu Sholu na otoku Babeldaobu i u biti je sinkretizam starih palaujskih običaja i kršćanstva, što konkretno znači da njezini sljedbenici prihvaćaju Isusa Krista kao spasitelja, ali također poštuju autohtone rituale i običaje tradicionalnih božanstava. Neke prakse modekngeija uključuju način života temeljen na čistoći, snažnu vezanost za obitelj i zajednicu, potpunu apstinenciju od alkohola i droga, a posjećenost crkve također je velika među sljedbenicima.
U crkvenoj organizaciji Palau je vikarijat biskupije otočne skupine Karolina, čije je sjedište u Wenu, gradu s oko 14 tisuća stanovnika u otočnoj državi Chuuk, jednoj od četiriju država koje čine Savezne Države Mikronezije. Biskupija Karolinskih otoka skupa s biskupijama Chalan Kanoa i Maršalovi otoci sufraganska je biskupija nadbiskupije Agana. Biskup od 2020. 67-godišnji je Julio Angkel, a za redovita liturgijska slavlja u šest palaujskih crkava na otocima i pastoralni život brinu se dvojica svećenika domaćih sinova, vikar Rusk R. Saburo, župnik župe Presvetoga Srca u gradu Kororu, uz pomoć Johna Paula Ililaua. Osim toga, njih dvojica »pokrivaju« također katoličku osnovnu školu i katolički radio u Kororu.
Crkva Presvetoga Srca nalazi se u glavnoj ulici Korora na istoimenom otoku i istoimenoj državi u Palauu. Podignuta je 1935. na temeljima stare crkve iz vremena španjolske kolonizacije izgrađene 1892. Zanimljivo je da su posvećenju nove crkve nazočile i onodobne japanske vlasti. U državi Arai, drugoj po broju stanovnika u Palauu, na južnoj obali otoka Babeldaoba nedaleko od međunarodne zračne luke Roman Tmetuchl smještena je crkva sv. Petra Chanela, francuskoga misionara u Oceaniji iz prve polovice 19. stoljeća. Sv. Josipu posvećena je crkva u selu pomalo čudnovata naziva – Selu Jugozapadnih Otočana, također na otoku Kororu, a crkvica na otoku Angauru podignuta je tijekom rata, 1944. – 1945. Za malu vjerničku zajednicu na otoku Ngiwalu služi crkva sv. Klare, a selo Bkulangriil u otočnoj državi Ngeremlengui također se ponosi vlastitom malom, ali uređenom crkvicom.
Nakon uspostave diplomatskih odnosa nuncijatura za Palau utemeljena je 1998. sa sjedištem u Novom Zelandu, a sadašnji je nuncij, nadbiskup Novatus Rugambwa, rođen u Tanzaniji.
Prvi katolički svećenici koji su s broda koji je isplovio iz Manile kročili na palaujski otok Sonsorol g. 1710. bila su trojica španjolskih isusovaca. O njihovu se boravku, pokrštavanju tamošnjega stanovništva i, čini se, mučeničkom završetku nažalost ništa ne zna iako su se nekoliko godina kasnije iskrcali na otok u potrazi za njima. Stalno i organizirano katoličko misionarenje započelo je tek 1891. kada su stigli španjolski kapucini, dva svećenika i dva časna brata, koji su osnovali prvu stalnu misiju.
Vjerske skupine moraju se registrirati kao neprofitne organizacije, strani misionari također se moraju prijaviti za misionarske dozvole u Zavodu za useljeništvo i rad, vjeronauk je zabranjen u javnim školama, ali vjerskim je skupinama dopušteno tražiti državna sredstva za vođenje privatnih škola.
Jedna od najglasovitijih škola u Palauu je Katolička osnovna škola »Stella Maris« koja obrazuje djecu od vrtića do 8. razreda s odobrenjem Akreditacijskoga povjerenstva za škole i potporom Ministarstva obrazovanja. Utemeljile su je u gradu Kororu 1957. redovnice sestre Maryknoll, koje su stigle 1952. u namjeri da pomognu misionarima u evangelizaciji Palaua. Družbu je osnovala Mary Josephine, rođena 1882. u Bostonu u američkoj državi Massachusetts, a službeno je odobrena 1920. Kada je utemeljiteljica preminula 1955., zajednica je imala već 1160 članica u dvadeset misijskih zemalja. Sjedište je družbe u New Yorku, danas ju čini oko 320 sestara koje djeluju u 18 misija širom svijeta. Vrijedi spomenuti da postoji i muška grana redovničke zajednice Maryknoll, koju su osnovala dvojica američkih svećenika – Thomas Frederick Price iz Sjeverne Karoline i James Anthony Walsh iz Bostona. Papa Pio X. dao im je 1911. blagoslov za osnivanje Katoličkoga društva inozemnih misija Amerike, čiji su članovi poznati kao otci i braća Maryknoll. I njihovo je sjedište danas u New Yorku, a 350-ak svećenika i redovničke braće laika djeluje širom svijeta, ali uglavnom u Africi, Aziji i Latinskoj Americi.
