Sveti Toma i Princip, službenoga naziva Demokratska Republika Sv. Tome i Principa, dvootočna je malena država u Gvinejskom zaljevu nasuprot obali zapadne Afrike, točnije oko 250 kilometara od sjeverozapadne obale Gabona. Otoci po kojima je i dobila naziv udaljeni su međusobno 140 km, veći Sao Tome nalazi se na ekvatoru, dužine je 48 km i širine 32 km, prostire se na 836 km2, a Príncipe je 30 km dug i 6 km širok na 128 km2. Okruženi su malenim otocima od kojih su najpoznatiji Cabras, Rolas, Bombom, Caroco, Tinhosa Grande i Tinhosa Pequena. Otkrili su ih u drugoj polovici 15. st. portugalski pomorci i odmah pretvorili u koloniju s robovima na plantažama šećera, kave i kakaa, koje su i danas, nakon osamostaljenja od Portugala g. 1975., punoga previranja, pa i ljudskih žrtava, zajedno s turizmom glavne gospodarske grane. Klima je tropska, topla i vlažna s prosječnom godišnjom temperaturom od 27 °C, s prilično dugim kišnim razdobljem od listopada do svibnja.
Stanovništvo čine različite etničke skupine, među kojima se ističu mestici, potomci afričkih robova koji su dovedeni na otok iz Benina, Gabona i Konga, angolares, potomci robova iz Angole koji su preživjeli brodolom 1540., foros, potomci oslobođenih robova, servisais, radnici iz Angole i Mozambika te sa Zelenortskih otoka koji privremeno žive na otoku, tongas, djeca servisaisa koja su rođena na otoku, i Europljani, najvećim dijelom Portugalci. Službeni je jezik portugalski, a u uporabi su i lokalni saotomanski, principski i angolarski.
Sao Tome, glavni i najveći grad države Sveti Toma i Princip, smješten je u zaljevu Ana Chaves na sjeveroistoku otoka. Nastanjuje ga oko 77 tisuća stanovnika, najvažnija je otočka luka, koju su osnovali Portugalci g. 1485. U gradu se nalaze dvije tržnice, radijska postaja, bolnica te međunarodna zračna luka i trajektna luka koja je veza sa Zelenortskom Republikom. Sveti Toma i Princip republika je s predsjedničkim sustavom vlasti, što znači da je predsjednik republike poglavar države, kojega biraju građani na općim izborima na mandat od pet godina. On predsjeda Državnim vijećem, savjetodavnim tijelom koje mu pomaže u radu, a izvršnu vlast ima Vijeće ministara, koje se sastoji od premijera kojega imenuje parlament te resornih ministara, koje, na prijedlog premijera, imenuje predsjednik republike.
Na otocima su najbrojniji kršćani sa 89,5 posto, od kojih su osim katolika i evangelici te pripadnici različitih protestantskih zajednica.
Biskupija Svetoga Tome i Principa pokriva istoimeno državno područje na ukupnoj površini od 1001 km2, sa 127 600 katolika, što je 65,8 posto ukupnoga broja od 194 000 stanovnika. Biskupija ima četrnaest župa, trinaest na otoku Sao Tome i jednu na Príncipeu.
Katedrala Naše Gospe od Milosti, čija je gradnja započeta krajem 15. stoljeća pod kapetanom Alvarom de Caminhom, a završena u prvoj polovici 16. st., najstarija je očuvana građevina u glavnom gradu, u gradskom središtu na trgu Praca do Povo (Narodni trg) u blizini predsjedničke palače. Tijekom povijesti više je puta obnavljana, između 1576. i 1578. za vrijeme portugalskoga kralja Sebastiana, 1814. na inicijativu lokalnoga stanovništva i 1956. godine, kada je crkva preuređena s glavnim pročeljem u neoromanskom stilu.
U gradu se osim katedralne župe nalaze još dvije župe: Gospe Lurdske i Bezgrješnoga začeća. Njima je najbliža župa sv. Marije Majke Božje u predgrađu Sao Tomea – Madre Deusu, koje nastanjuje oko 2500 stanovnika. Leži jugozapadno od gradskoga središta na putu za Trindade.
Na istočnoj je obali otoka, desetak kilometara južno od Sao Tomea, za tamošnje prilike jedna od većih župa – sv. Ane u gradu Santani, koji ima nešto manje od 11 tisuća stanovnika. Mještani se bave ribarstvom, uzgojem kakaovca i banana te turizmom. Kilometar od obale nalazi se prepoznatljivi nenaseljeni otočić Ilhéu de Santana u Gvinejskom zaljevu visok 50 metara, koji je ucrtao još g. 1616. na svoju zemljopisnu kartu glasoviti nizozemski kartograf Jodocus Hondius. Župa Naše Gospe od Mora nalazi se u gradu Nevesu na sjevernoj obali otoka, koji je prema popisu iz 2001. imao 6635 stanovnika, čime je bio drugo naselje po broju stanovnika u državi. Jedna od najmanjih je župa Naše Gospe Fatimske u Bombomu, naselju u sjeveroistočnom dijelu otoka, 3 km južno od središta glavnoga grada, koje ima 500-tinjak stanovnika. To je rodno mjesto sadašnjega predsjednika Evarista Carvalha. Župa Naše Gospe od Guadalupea nalazi se u gradu Guadalupeu s oko 8000 stanovnika, u unutrašnjosti sjeverne strane otoka, na 140 metara nadmorske visine. Južno od naselja nalazi se Roca Agostinho Neto, jedna od najvećih plantaža kakaovca na otoku.
Među većim je otočkim naseljima grad Trindade u unutrašnjosti otoka, 7 km jugozapadno od Sao Tomea, s nešto više od 6000 stanovnika, u kojem je župa Presvetoga Trojstva. Župa sv. Križa je u naselju Sao Joao dos Angolares s nešto više od 3600 stanovnika na jugoistočnoj obali otoka, koje je smješteno u bujnoj tropskoj šumi palma, između dviju rječica. Stanovništvo se bavi ribarstvom i poljoprivredom, a glavni mu je problem velika prometna izoliranost. Među manjim su župama dvije – župa sv. Izidora u Ribeira Afonsu, naselju s oko 1700 stanovnika na istočnoj obali otoka 16 km južno od glavnoga grada, te sv. Amara i sv. Pavla pustinjaka u gradiću Santo Amaru s oko 1000 stanovnika na sjeveru otoka. Redovita liturgijska slavlja održavaju se i u najmanjoj otočkoj župi sv. Marije Magdalene u selu Madaleni s nešto više od 200 stanovnika, 7 km zapadno od glavnoga grada.
Jedina župa na otoku Príncipeu posvećena je sv. Antunu i nalazi se u najvećem gradu, koji je dobio ime po tom svetcu, Santo António, koji je bio glavni grad nekadašnje kolonije od 1753. do 1852. Nalazi se u istoimenom zaljevu na sjeveroistočnoj obali otoka, na ušću rijeke Papagaio i danas je administrativno sjedište provincije Príncipe i okruga Pague. Tamošnji se otočki vjernici okupljaju i u crkvi Presvetoga Trojstva.
Biskupija je osnovana 3. studenoga 1534. bulom pape Pavla III. »Equum reputamus« kao Biskupija Tome iz Metropolitanske nadbiskupije u Funchalu u Portugalu. Tijekom povijesti mijenjala je granice i status u okviru crkvene organizacije sve do 1924. kada je preimenovana u Biskupiju sv. Tome, a g. 1957. dobila je naziv Biskupija svetoga Tome i Principa. Danas je članica biskupske konferencije Angole i Svetoga Tome, a nuncijatura sa sjedištem u Angoli i sadašnjim nuncijem nadbiskupom Giovannijem Gasparijem pokriva biskupiju. Nije zgorega spomenuti da je nuncij Gaspari na toj dužnosti naslijedio Hrvata mons. Petra Antuna Rajiča. Otoke i biskupiju posjetio je 1992. sv. papa Ivan Pavao II.
Biskupijom Svetoga Tome i Principa od 2006. upravlja 61-godišnji biskup Manuel Antonio Mendes dos Santos, klaretinac (C.M.F.), rođen u portugalskom gradu i sjedištu biskupije Lamegu. U pastoralu djeluje 13 svećenika, pet biskupijskih i sedam redovničkih, od kojih su četiri klaretinca i tri kapucina, te 31 redovnica.
Glavni evangelizatori na otocima već u drugoj polovici 15. st. bili su augustinci, a za stvaranje crkvenih struktura na Sao Tomeu posebno je bio zaslužan otočki kapetan Fernando de Mela, čijom je zaslugom 1504. osnovana prva župa Naše Gospe od Milosti. Kasnije na oba otoka pastoralno djeluju franjevci, karmelićani, kapucini i klaretinci, a prilično brojni autohtoni biskupijski svećenici školovani u Brazilu pojavljuju se u prvoj polovici 19. stoljeća.
