Uz biskupiju Mansa, predstavljenu u prošlom broju, i biskupija Mpika sufraganska je biskupija metropolijske nadbiskupije Kasama.
Mpika je grad s oko 50 tisuća stanovnika u provinciji Muchinga na sjeveru zemlje poznat po turističkim znamenitostima: kućama u kolonijalnom stilu Shiwa Ng’andu, kampu u divljini Mutinondo i špilji Nachikufu. Gospodarski je uspon Mpika započela tridesetih godina 20. st. izgradnjom uzletišta kada je odabrana kao usputna točka na zračnoj ruti od Europe do Južne Afrike. Biskupija Mpika prošla je prilično zanimljiv povijesni razvoj od misije sui iuris Lwangwa (sjedište u susjednoj Tanzaniji) utemeljene 1933. preko istoimenoga apostolskoga vikarijata iz 1937. Svojevrsno osamostaljenje slijedilo je 1951. osnutkom Apostolskoga vikarijata Abercorn (današnji gradić Mbala u Zambiji), koji je 1959. uzdignut na rang biskupije. Godine 1967. dobila je ime biskupija Mbala, potom 1991. Mbala-Mpike, a 1994. konačno je promijenila ime u sadašnju biskupiju Mpika. Prostire se na 107 663 četvorna kilometra sa sedam gradova i više od 3000 sela, ima 34 župe sa 176 000 vjernika, što je 24 posto od ukupno 734 700 stanovnika. Biskupijskih je svećenika 39 i tri redovnička, čak 27 redovničke časne braće i 58 redovnica.
Od 2021. biskup je Edwin Mwansa Mulandu r. 1969. u Mufuliri, u biskupiji Ndola, za koju je zaređen 2001. nakon završenoga filozofskoga školovanja u Velikom sjemeništu sv. Augustina u Mpiki i teološkoga Velikoga sjemeništa sv. Dominika u Lusaki. Osim pastoralnih služba u nekoliko župa u Masali, Ndoli, Kalulushiju i Kitweu, predavao je etiku na koledžu Saint Augustine’s u Južnoj Africi i znanstveno se usavršavao u Dublinu u Irskoj. Zanimljivo je da se katedrala sv. Josipa, posvećena 2004., ne nalazi u biskupskom sjedištu, što je uobičajeno, nego u selu Chituliki nedaleko od Mpike.
Zambija, u povijesti poznata kao Sjeverna Rodezija, bila je britanski protektorat sve do neovisnosti 1964. Oko tri četvrtine područja pripada porječju Zambezija – Zambezi je njezina najveća rijeka – i manjim dijelom porječju Konga. Riječno vodno izobilje, imajući u vidu i rijeke Kafue i Luangwu, iskorištava se za proizvodnju električne energije i navodnjavanje poljoprivrede, čiji proizvodi najvećim dijelom uključuju kukuruz, rižu, kikiriki, duhan, kokosov orah, šećernu trsku, kavu, pamuk i dr.
To je posebice važno jer su, istina povremene, ali teške i dugotrajne suše primorale zemlju da se povremeno osloni na pomoć u hrani izvana. Bogati prirodni resursi uključuju bakar, kobalt, cink, olovo, ugljen, smaragde, zlato, srebro i uran, no unatoč tomu Zambija pripada skupini siromašnijih afričkih zemalja, čija je novčana valuta kwacha. Glavni je grad Lusaka s nešto više od 2 700 000 stanovnika i treba reći da je na početku sadašnjega tisućljeća Zambija imala jednu od najvećih godišnjih stopa rasta stanovništva u Africi. Politički je sustav definiran kao unitarna predsjednička republika. To je država kojom se upravlja kao jedinstvenom cjelinom u kojoj je središnja vlast vrhovna vlast. Sadašnji je predsjednik 59-godišnji Hakainde Hichilema, koji je pobijedio na predsjedničkim izborima 2021. s više od 59 posto glasova. Doista veliku etničku raznolikost čini više od 30 plemena, među kojima su po brojnosti najveća Bemba, Tonga, Chewa, Lozi, Nsenga, Tumbuka, Ngoni, Lala, Kaonde, Namwanga i dr. U skladu s tim, osim službenoga engleskoga jezika u uporabi su brojni plemenski jezici.
Najveća nadbiskupija u glavnom gradu Lusaki, osnovana 1959., ima sedam sufraganskih biskupija: Chipata, Kabwe, Livingstone, Mongu, Monze, Ndola i Solwezi. Tamošnja je mjesna Crkva bila najprije Apostolska prefektura Broken Hill osnovana 1927., nekadašnjega naziva današnjega grada Kabwe u središnjem dijelu zemlje, koja je 1946. promijenila ime u Apostolsku prefekturu Lusaka. Ubrzo je 1950. uzdignuta na rang Apostolskoga vikarijata Lusaka, a 1959. na rang nadbiskupije bulom pape sv. Ivana XXIII. »Cum fides christiana«. Danas njezinih 1 739 000 vjernika čini 39,8 posto među 4 372 000 stanovnika. Utemeljenih je župa naspram broja vjernika također relativno malo – tek 66, no velik je broj filijala i misija, a u pastoralu su 244 svećenika, od kojih 84 biskupijska i 160 redovničkih. No zato je broj redovničke časne braće poprilično velik – 164, čime se, vjerojatno, rijetko koja biskupija u svijetu može pohvaliti. Broj redovnica također je respektabilan – 724. Katedrala Djeteta Isusa posvećena 2006. nalazi se nedaleko od Papina trga, a treba spomenuti da je sv. papa Ivan Pavao II. slavio točno na tom prostoru misu 1989., dok je bilo još polje, blagoslovivši njezin temeljni kamen. Sadašnji je nadbiskup 58-godišnji Alick Banda rođen u Mufuliri, za svećenika biskupije Ndola zaređen je 1994., a za zambijsku biskupiju Solwezi 2007. Nadbiskupom Lusake imenovao ga je papa Franjo 2018.
Sjedište sufraganske biskupije Chipata nalazi se u istoimenom gradu, koji je administrativno središte istočne provincije Zambije i okruga Chipata. Grad je doživio brzi gospodarski i infrastrukturni rast, što je rezultiralo time da ga ondašnji predsjednik Edgar Lungu 2017. proglasio petim gradom u zemlji, nakon Lusake, Ndole, Kitwea i Livingstonea. Ime mu dolazi od riječi naroda Chewa »Chipata«, što znači »veliki prostor«, u odnosu na zemljopisni položaj u plitkoj dolini između brda. Tamošnja je mjesna Crkva povijesni hod također započela kao i brojne druge osnivanjem Apostolske prefekture Fort Jameson g. 1937. To je nekadašnje ime grada, koji je bio nazvan po Leanderu Starru Jamesonu, britanskom političaru i avanturistu iz 19. stoljeća. Prefektura je g. 1953. uzdignuta najprije na rang Apostolskoga vikarijata Fort Jameson, potom na biskupiju Fort Jameson, a 1968. promijenila je ime u sadašnju biskupiju Chipata. Danas ima 470 vjernika, 36 župa, 83 svećenika, 52 biskupijska i 31 redovnički, 28 redovničke časne braće i 137 redovnica. Biskup je 62-godišnji George Cosmas Zumaire Lungu, koji je za svećenika zaređen 1985., a za biskupa Chipate 2003.
Nastavlja se
Iako je rođen u Ugandi, jedan od omiljenih katoličkih svetaca u Zambiji, kojemu je posvećeno nekoliko crkava, kapelica, župa i udruga, jest Charles Lwanga, kojega, zanimljivo, podjednako štuju i katolici i anglikanci. Pripadnik plemena Baganda, rođen 1860. u Kraljevstvu Bugande, u središnjem i južnom dijelu sadašnje Ugande, služio je na dvoru onodobnoga kralja Mwange II. od Bugande. Obratio se na katolištvo i krstio 1885., iste godine kada je kralj naredio smaknuće anglikanskih misionara, uključujući i njihova biskupa Jamesa Hanningtona, jer su mu prigovarali zbog ritualne pedofilije. Ubrzo su progonu bili podvrgnuti i katolički dužnosnici na dvoru zbog solidarnosti s anglikancima i zaštite dječaka namijenjenih za kraljeve seksualne nastranosti, među kojima se posebice isticao Lwanga. Kralj je naredio da se svi kršćani, bez obzira kojoj Crkvi pripadali, javno odreknu vjere jer će biti osuđeni na smrt. Budući da su odbili taj zahtjev, dvanaest je katolika, među kojima je bio i Lwanga, i devet anglikanaca 1886. živo spaljeno. Lwangu i ostale ugandske katoličke mučenike proglasio je svetima 1964. papa Pavao VI. tijekom Drugoga vatikanskoga sabora.
