Zelenortski Otoci ili Zelenortska Republika mala je otočna država na istoimenom otočju u sjevernom dijelu Atlantskoga oceana, oko 600 km od najzapadnijega dijela afričke obale. Naziv joj potječe od portugalskog »Cabo Verde«, što u prijevodu znači »Zeleni rt«. Čini je deset otoka, od kojih je devet naseljeno, i nekoliko otočića na ukupnoj površini od 4033 km2. Sjevernu otočnu skupinu čini šest otoka (Barlavento – Privjetrinski otoci), pet naseljenih, Săo Vicente, Santo Antăo, Sal, Săo Nicolau i Boa Vista, i nenaseljeni Santa Luzia, a južnu skupinu četiri (Sotavento – Zavjetrinski otoci): Maio, Săo Tiago, Brava i Fogo, na kojem je jedini aktivni vulkan. Prema podatcima iz 2019. Zelenortski Otoci imaju oko 650 tisuća stanovnika, u najvećem postotku potomaka bivših afričkih robova i doseljenika iz Portugala te nešto Europljana. Velik broj ljudi podrijetlom s otoka živi u drugim zemljama: SAD-u (264 900), Portugalu (80 000), Angoli (45 000), Svetom Tomi i Principu, Senegalu, Francuskoj i Nizozemskoj. Službeni je jezik portugalski, a u uporabi je i nacionalni kreolski jezik.
Glavni grad je Praia na južnoj obali otoka Săo Tiaga s oko 160 tisuća stanovnika, koji je i najveća luka, iz koje se izvoze poljoprivredni i ribarski proizvodi, a u blizini je i zračna luka. Gospodarstvo općenito nije previše razvijeno jer Zelenortska Republika oskudijeva vodom, a suše su česte, što je jedan od glavnih problema. Stanovništvo se bavi poljoprivredom na samo četiri otoka, ali je ona slabo razvijena upravo zbog nedostatka vode i male količine padalina, tako da je BDP ovisan o ribarstvu i u novije vrijeme o turizmu, tj. uslužnim i ugostiteljskim poslovima, posebice na otocima Sal i Boa Vista. Zahvaljujući gospodarskoj suradnji s Portugalom, zabilježen je gospodarski napredak, međutim BDP je po glavi stanovnika prema podatcima iz g. 2020. tek 6424 dolara. Zelenortski je eskudo službena valuta.
Zelenortski Otoci stekli su neovisnost od Portugala 1975., uveli su polupredsjednički sustav i parlamentarnu demokraciju, a sadašnji je predsjednik 70-godišnji sveučilišni profesor Jorge Carlos Fonseca, član Stranke demokratske konvergencije. Administrativno su podijeljeni na 17 općina, od kojih je šest na najvećem otoku Săo Tiagu. Nenaseljene otoke pronašli su i kolonizirali u 15. stoljeću Portugalci, koji su ih pretvorili u glavni centar trgovine robljem.
Statistički se podatci o katolicima na Zelenortskim Otocima poprilično razlikuju, oni se prema nekim podatcima kreću od 77,3 posto preko 80 i 85 do 95 posto stanovnika. No čini se da je, prema zbroju vjernika tamošnjih dviju biskupija objavljenih na njihovim službenim mrežnim stranicama – 586 000, od sveukupnoga stanovništva oko 90 posto katolika najbliži stvarnosti. Slijede protestanti s oko 5 posto, među kojima su najbrojniji nazarećani, zatim adventisti sedmoga dana, mormoni i dr. Postoje i male vjerska zajednice sljedbenika bahaizma i muslimana.
Katolici su organizirani u dvije biskupije: Santiago de Cabo Verde i Mindelo. Drevna je biskupija Santiago de Cabo Verde utemeljena g. 1533. bulom »Pro excelenti« pape Klementa VII. sa sjedištem u župnoj crkvi u najvećem gradu Ribeira Grande na sjeveroistočnom dijelu otoka Santo Antăo, koji je g. 2010. imao nešto više od 2500 stanovnika. Prvi je biskup Braz Neto biskupovao samo godinu dana. Sadašnje je biskupsko sjedište u središtu glavnoga grada Praije na otoku Săo Tiagu, u kojem je katedrala, ujedno i župna crkva, Gospe od Milosti, u kojoj stoluje kardinal Arlindo Gomes Furtado. Biskupija Santiago de Cabo Verde danas se prostire na četiri naseljena otoka južne otočne skupine s oko 416 tisuća vjernika od 436 tisuća stanovnika, što je malo više od 95 posto. Organizirani su u 25 župa: 18 na otoku Săo Tiagu, četiri na Fogu, dvije na Bravi i jednoj na Maiju. Od 61 svećenika 36 je biskupijskih i 25 redovničkih, među kojima je 16 spiritanaca, osam kapucina i jedan franjevac, te 104 redovnice.
Biskupiju Mindelo osnovao je zbog učinkovitijega pastorala i zemljopisne udaljenosti dvaju otočnih skupina papa Ivan Pavao II. 2003. izuzevši iz biskupije Santiago de Cabo Verde sjevernu otočnu skupinu. Prostire se na pet naseljenih otoka ukupne površine 2207 km2 sa 157 tisuća katolika, koji čine malo više od 82 posto ukupnoga stanovništva na njezinu području. Od 15 župa u biskupiji otok Santo Antăo ima ih šest, Săo Vicente dvije, Săo Nicolau tri te Salu i Boa Vista po dvije župe, u kojima djeluje 25 svećenika, 13 biskupijskih i 12 redovničkih, kapucina i salezijanaca, i 10 stalnih đakona. U pastoralu pomaže 59 redovnica iz devet redovničkih zajednica. Sjedište je biskupije prokatedrala, tj. župna crkva Naše Gospe od Svjetla u lučkom gradu Mindelu na sjevernom dijelu Săo Vicentea, koji ima oko 70 tisuća stanovnika, što je 93 posto ukupnoga broja stanovnika na tom otoku. Sadašnji je biskup od g. 2011., drugi po redu, Ildo Augusto Dos Santos Lopes Fortes. Rođen je 1964. na otoku Salu. S deset je godina s obitelju emigrirao u Portugal, gdje je završio osnovnu i srednju školu te filozofsko-teološki studij u Lisabonu. Za svećenika je zaređen 1992. godine i inkarniran je u Lisabonsku patrijaršiju, u kojoj je obavljao nekoliko pastoralnih dužnosti. Godine 2005. vratio se u rodnu biskupiju Mindelo, u kojoj je uz ostalo bio povjerenik »Fidei donuma«, misionarskoga pokreta inspiriranoga istoimenom enciklikom pape Pija XII. kako bi se povećao broj svećenika u Africi i Latinskoj Americi, zatim biskupijski kancelar i profesor na Formacijskoj školi za trajne đakone.
Vrijedi spomenuti da obje biskupije imaju vlastita mala sjemeništa, Santiago de Capo Verde s. Josipa u glavnom gradu Praiji, osnovano još 1957., a biskupija Mindelo Dobroga Pastira u biskupijskom sjedištu.
Nakon gotovo pet stoljeća relativno malena Katolička Crkva na Zelenortskim Otocima 22. srpnja 2009. doživjela je veliku zahvalu, priznanje i počast imenovanjem domaćega sina, biskupa tamošnje biskupije Santiago de Cabo Verde Arlinda Gomesa Furtada prvim kardinalom u njezinoj povijesti. Rođen je 1949. u Figueiri das Naus, selu s oko 1500 stanovnika u općini Santa Catarina na zapadnom dijelu otoka Săo Tiaga. Nakon što je završio osnovnoškolsko obrazovanje u susjednom naselju Achadi Lemu ušao je u biskupijsko malo sjemenište »Sao José« u glavnom gradu Praiji. Bogosloviju je završio u portugalskom gradu Coimbri, nakon čega se vratio na Zelenortske Otoke te je g. 1976. bio zaređen za svećenika. Bio je imenovan župnim vikarom u župi Naše Gospe od Milosti u Praiji i 1978. rektorom biskupijskoga sjemeništa. U Rim je na studij Svetoga pisma otišao 1986. Vratio se 1990. u sjemenište pomažući u pastoralu tamošnjih nekoliko župa, zatim je u Coimbri predavao biblijske predmete na teološkom institutu te nakon nekoliko godina na zelenortskoj Policijskoj akademiji. Imenovan je generalnim vikarom biskupije Santiago de Cabo Verde, a za biskupa je zaređen 2003. nakon što ga je papa Benedikt XVI. imenovao prvim biskupom novoosnovane biskupije Mindelo, a kasnije biskupom biskupije Santiago de Cabo Verde. Na konzistoriju 2015. papa Franjo imenovao ga je kardinalom i članom Kongregacije za evangelizaciju naroda, božansko bogoslužje i disciplinu sakramenata.
