Zimbabve, službeno Republika Zimbabve, u jugoistočnoj Africi graniči na sjeveru sa Zambijom, na jugozapadu s Bocvanom, na jugu s Južnom Afrikom i na istoku s Mozambikom. Zemlja s oko 15 milijuna stanovnika ima 16 službenih jezika, od kojih su engleski te shona i ndebele, jezici iz bantuske jezične skupine, najrasprostranjeniji. Smještena je između rijeka Zambezi i Limpopo i nema izlaza na more. Stanovništvo je gotovo u cijelosti crnačko sa 99,38 %, a glavni je i najveći grad Harare s oko 2.200.000 stanovnika, smješten u sjeveroistočnom Zimbabveu. Osnovala ga je 1890. mala vojna britanska postrojba Pioneer Column, kao utvrdu Fort Salisbury, nazvanu prema ondašnjemu britanskomu premijeru punoga imena – Robert Arthur Talbot Gascoyne-Cecil, 3. lord od Salisburyja. Od 1923., uspostavom Južne Rodezije kao samoupravne britanske kolonije, grad Salisbury bio je sjedište južnorodezijske (poslije rodezijske) vlade, a između 1953. i 1963. glavni grad Centralnoafričke Federacije. Preimenovan je u Harare 1982., na drugu godišnjicu neovisnosti Zimbabvea od Ujedinjenoga Kraljevstva. Većinsko stanovništvo čine pripadnici plemena Shona i Ndebele, te potom Sena, Kalanga, Tsonga, Ende i dr.
Prema Državnoj statističkoj agenciji Zimbabvea iz 2017. kršćana je 84,1 %, među kojima je 69,2 % pripadnika različitih protestantskih Crkava i zajednica, rimokatolika je malo više od 12 %, a raznih autohtonih kršćanskih denominacija 2,8 %, nakon kojih slijedi stanovništvo bez vjerskoga uvjerenja s 10,2 %, pripadnici pretkolonijalnih tradicionalnih religija sa 4,5 %, muslimani sa 0,7 %, budisti sa 0,1 %, hinduisti također sa 0,1 %, Židovi sa 0,1 % te 0,2 % ostalih. Ustav Zimbabvea dopušta slobodu vjeroispovijesti i djelatnost različitih, pa i inozemnih misionarskih skupina.
Katolička Crkva organizirana je u dvjema nadbiskupijama: Harare i Bulawayi, te u šest sufraganskih biskupija: Chinhoyi, Gokwe, Gweru, Hwange, Masvingo i Mutare. Najstarija mjesna Crkva jest nadbiskupija Harare, koja vuče korijen od Misije sui iuris iz 1879., a najmlađa je biskupija Masvingo, osnovana 1999. (Nad)biskupa je sveukupno 13, od kojih je 6 umirovljenih, a jedna je biskupija trenutačno bez biskupa. Među svim (nad)biskupima 6 je redovnika: 2 člana Španjolskoga instituta sv. Franje Ksaverskoga te po jedan verbit, isusovac, karmelićanin i redemptorist. Najstariji je umirovljeni biskup Chinhoyija 83-godišnji Dieter Bernd Scholz, isusovac rođen u Berlinu, a najmlađi biskup biskupije Hwange 48-godišnji Raphael Macebo Mabuza Ncube, domaći sin rođen u Nkayiju. Od živućih biskupa dvojica su Španjolaca te po jedan Indijac i Irac, a ostali su rođeni Zimbabveanci. Najveća je, očekivano, nadbiskupija Harare, koja broji nešto više od 640.000 vjernika, a najmanja biskupija Hwange s oko 41.000 vjernika. Prema crkvenim statističkim podatcima prošle je godine bilo ukupno 1.987.000 katolika organiziranih u 306 župa i mnogo veći broj misija, 619 svećenika, od kojih biskupijskih 381 i redovničkih 238, 19 stalnih đakona, čak 308 redovničke časne braće i 1050 redovnica.
Prvi pokušaj evangelizacije Zimbabvea poduzeo je u 16. st. isusovac o. Goncalo da Silveira iz Portugala, ali, nažalost, njegova je misija bila vrlo kratka vijeka jer je stradao 1561. u blizini sadašnje granice s Mozambikom, nedaleko od Tetea.
Zatim su došli dominikanci koji su se nastanili južno od rijeke Zambezija i ostali do 1775. te pokušali utjecati na ondašnjega kralja Munhumutapu. Uspjeli su oduševiti neke od njegovih sinova, među kojima je prvi bio Miguel, kojega su školovali i zaredili za svećenika u Goi. Doktorirao je teologiju i bio prvi crni Zimbabveanac koji je postao katolički svećenik, a još su se dvojica Munhumutapinih sinova školovala za svećenike: o. Constantio i o. Joao. Drugi val širenja radosne vijesti poduzeli su isusovci od 1607. do 1759. Nakon toga katolički misionarski rad prestao je sve do 1879., kada su katolički svećenici ponovno ušli u Zimbabve, ovaj put iz Južne Afrike, a ne kroz Mozambik kao prije. Oci isusovci i sestre dominikanke osnovali su misiju Empandeni blizu Plumtreea 1887., pa misiju Chishawasha 1891. i dominikansku samostansku školu 1892. u Harareu. Važnost i uspješnost toga misionarskoga rada prepoznao je Rim, pa je Misiju Zambezi, koja je uključivala i dio Zambije, g. 1879. povjerio ocima isusovcima, područje Bulawayo 1930. njemačkim misionarima Marianhilla, područje Fort Victorije 1946. švicarskim betlehemskim ocima, područje Mutare 1953. irskim ocima karmelićanima, a područje Hwangea Španjolskomu misijskomu institutu. Papinskom bulom 1. siječnja 1955. osnovana je Crkvena provincija Južna Rodezija, a danas Crkva u Zimbabveu pokazuje mnoge znakove rastućih mjesnih Crkava s domaćim svećenicima, redovnicima, katehetama i stotinama laičkih volontera.
Nastavlja se
St. George’s College, isusovačka srednja škola za dječake, koja se nalazi se u Borrowdaleu, predgrađu Hararea, smještena je na 5. mjestu među 100 najboljih srednjih škola u Africi. Osnovao ju je g. 1896. francuski isusovac o. Marc Barthelemy, koji je preuredio malu kolibu od valovitoga željeza s dvama prozorima i donekle ju osposobio za primitak prvih šest učenika u Bulawayu, drugom po veličini gradu u ondašnjoj Južnoj Rodeziji, današnjem Zimbabveu. Zahvaljujući silnomu trudu toga redovnika, rođenoga 1857. u gradu Rouenu na rijeci Seine na sjeveru francuske regije Normandije, zaređenoga za svećenika 1888., već dvije godine nakon osnutka podignuta je zidana školska zgrada. Škola je pod motom »Iz vjere dolazi povjerenje« i zaslugom kasnijih voditelja, engleskih isusovaca o. Francisa Johannyja i o. Thomasa Gardnera, stekla silno velik ugled, pa je ondašnja vlada isusovcima darovala zemljište sa zamolbom da se škola preseli u glavni grad Harare. To je i učinjeno 1926., a zanimljivo je da su glavni projektant školskoga kompleksa i graditelj bili također isusovci – o. Louis Leboeuf i o. John Conway. Sljedećih su godina dograđeni knjižnica, samostan, kapela, novo školsko krilo, laboratorij i športska dvorana. Svakako je važno spomenuti da je isusovačka škola, unatoč strogoj rasnoj odvojenosti bijelaca od crnaca koja je vrijedila u godinama prije neovisnosti Zimbabvea 1980., već g. 1963. primila prvoga afro-zimbabveanskoga učenika bez nekih posljedica zahvaljujući svojemu ugledu u zemlji.
