Šah-mat. Izraz koji označava kraj šahovske partije bio je neizbježan i kod pokretanja Katoličke šahovske lige, jedne od sedam u odjelu za pastoral športa Zagrebačke nadbiskupije, uz malonogometaše, košarkaše, stolnotenisače, tenisače, odbojku za djevojke i odbojku mješovito. Njezinim nastankom povezani su vjera i ljubav prema drevnoj, vjerojatno najpoznatijoj svjetskoj igri.
»Katolička šahovska liga s djelovanjem je počela pastoralne godine 2014./2015. okupljanjem zaljubljenika u šah i igranjem, sa željom da se samoj igri i natjecanju dade druga dimenzija. Svoju pastoralnu i športsku aktivnost počela je krajem studenoga i početkom prosinca 2014., natjecanjem i misnim slavljem u župi Predragocjene Krvi Isusove, Kozari Bok. U propovijedi je pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski povezao život vjernika sa šahovskom partijom te napomenuo da ako je dobro otvaranje (mladost), onda je i život lakši, skladniji i dovodi do uspjeha«, podsjetio je trajni đakon Marijan Spehnjak, povjerenik za pastoral športaša Zagrebačke nadbiskupije. Prvi pobjednik bio je Kruno Ledić, ispred Darka Šveca i Velimira Ponoša.
Liga dobro surađuje sa Zagrebačkim šahovskim savezom koji im redovito ustupa svoje termine u Domu športova u Zagrebu. Posljednji je turnir odigran u božićnom vremenu, po pravilima FIDA-e (Svjetske šahovske organizacije) i to 15 minuta ulazni tempo te 10 sekunda po potezu, a sve to prati šahovski sudac. Gotovo devedeset posto igrača je s kategorizacijom, točnije u rangu majstorskih kandidata. »Tako šah kao vrijednost za one koji ga igraju prelazi iz jedne univerzalne slike u evangelizacijski oblik koji se kao takav dinamizira kroz radost igre i postaje živa komunikacija osoba, šahista koji vjeruju u Isusa Krista«, napomenuo je povjerenik Spehnjak, podsjećajući da je idejni začetnik Katoličke šahovske lige bio pokojni prof. Božidar Iveković, a nakon njegove smrti organizaciju je preuzeo student Andrija Jergović.
Jedan od onih koji su također dali nemjerljiv doprinos pokretanju šahovskih natjecanja je i 49-godišnji Marinko Raič. Rođeni Petrovaradinac šahom se počeo baviti još u rodnom vojvođanskom kraju. Od 1992. živi u spomenutoj župi na Kozari Boku. Suprug je Antonije i otac petero djece, obrtnik kojemu je nadahnuće za aktivniji župni pastoral, pa i onaj šahovski, pružio pokojni glasoviti hrvatski komunikolog dr. fra Mirko Mataušić, i sam ljubitelj igre s crnim i bijelim figurama, osobito onoga psihološkoga dijela, pronicanja u protivnikove namjere. Šahist Raič rado spominje o. Mataušića kao važnu sponu s nastankom Katoličke šahovske lige.
»Uvijek sam volio igrati šah sa susjedima, uglavnom vjernicima i razmišljali smo o povezivanju župljana putem šaha. Znajući za katoličke lige, prvotna zamisao bila je stolnotenisko natjecanje, a potom i šah, jer je riječ o športovima koji ne zahtijevaju mnogo prostora«, naveo je Raič, koji je dobru ideju uvidio razgovarajući s prijateljem, šahovskim trenerom Tomislavom Čolakićem. »Uputio me na profesora Ivekovića, koji je svojedobno vodio i mlađe reprezentativne uzraste. Predložili smo povjereniku Spehnjaku međužupni turnir u šahu, što je prihvaćeno. Trener Iveković osmislio je pravila. Prvo natjecanje održano je u veljači 2015. u Domu športova, u okviru Zagrebačkoga šahovskoga saveza. Zanimljivo, i poznati šahisti bili su iznenađeni i žalili što nisu bili obaviješteni o početcima Katoličke šahovske lige«, dodao je Raič predstavljajući kronologiju šahovskih događanja. Brzopotezni turniri traju tri do četiri sata, a ligaški dio, koji je u prvom izdanju okupio sedam zagrebačkih župa, igra se tijekom dviju subota – jedna partija traje pola sata, igraju četiri igrača u svakoj momčadi.
»Prvi Memorijalni brzopotezni šahovski turnir ‘Božidar Iveković’ održan je 6. lipnja prošle godine u osnovnoj školi u Kozari Boku. Zanimljivo, Ivekovićeva djeca, njih sedmero, uglavnom su pobjednici u pojedinom šahovskom uzrastu. Iako je o tome bilo ponešto riječi u hrvatskim medijima, da smo u Sjedinjenim Američkim Državama, o tome bi bio snimljen film. Pomislio sam kako su im na turniru drugi igrači puštali, no upravo zato što im je otac osnivač lige i s obzirom na to da je bio i međunarodni sudac, ispostavilo se kako su htjeli pokazati najvrsnije šahovsko umijeće i pobijedili su redom Božidar ml., Zvonimir i Tihana Iveković«, istaknuo je Raič uspjehe djece pokojnoga majstorskoga kandidata iz Šahovskoga kluba »Podsused« i najavio skorašnje održavanje drugoga memorijalnoga turnira »Božidar Iveković«, a potom i brzopoteznoga uskrsnoga turnira.
»Netko je rekao kako je teže postati svjetski prvak u šahu nego u drugim športovima jer se šah igra u svim dijelovima svijeta. Šahovski je jezik univerzalan, razumiju ga svi, pripada u tradicionalne vrjednote, rekao bih antropološke čak, vrijedne su i trebamo ih zadržati. Prekrasno je kada je šah dio školovanja, za što su primjer i djeca Božidara Ivekovića«, spomenuo je sugovornik »Prilike« te se pri kraju razgovora vratio na bit i radost šahovske igre od ranih dana.
»Šah me asocira na djetinjstvo, kada sam još kao dijete igrao u društvu odraslih. Ljubav prema šahu ostala je do danas, jer čovjek kad sjedne uz ploču ne mora žuriti za brzim potezima na koje nas život tjera. Valja promisliti o svakom potezu koji ćemo odigrati s pijunom. Ako odigramo u brzini, često uvidimo pogrješku. Tako je i u životu povremeno potrebno zastati, promisliti, bez žurbe, i odigrati dobar, životni, smisleni potez«, zaključio je šahist Raič, uvjeren da će i Katolička šahovska liga doživjeti brojne sezone. Entuzijazam pojedinaca u sadašnjem užurbanom vremenu, kao i ljubav prema misaonosti, svojevrsnoj sporosti koja je uvijek u prednosti na dulje staze, vjerojatno će i ovaj put zadati šah-mat virtualnosti, površnosti i brzini koja se ponekad trudi zanemariti sve ono temeljito, složeno i – promišljeno.
