Sada je već prošlo puno vremena otkako sam u Glasu Koncila pročitao osvrt V. Jačemnice-Jazbec o horoskopima. A onda sam na jednoj lokalnoj televiziji naišao na nastup A. Z. koja je izvodila »tajni vlaški ritual«. Ona tim ritualom oslobađa ljude od zlih sila, kaže, uzimajući zlo na sebe, a onda ga baca u vatru. Prije toga ona sebe puni silom sa svojega oltara koji ima kraj sebe. To je neki stol s više različitih svjetiljki i ne znam čega još. Ona sama za sebe izričito kaže da je čarobnica i vještica. Kako to onda neki mogu govoriti o »progonu vještica« kao o nečemu što je apsurd: progoniti i hvatati nešto čega nema, a ova gospođa jasno i glasno kaže da je živa i stvarna i da je već 38 godina aktivna kao vještica. Gledateljima koji se javljaju telefonom tražeći njenu pomoć ona daje svoju moć, a ona se sastoji u tri »najvažnije« moći: novac, strast i vlast.
Prema sv. Ivanu evanđelistu požuda, bogatstvo i vlast temeljne su stvari kojima se služi đavao kao knez ovoga svijeta u porobljavanju i uništavanju čovjeka. Prema tome se kod vještice Z. radi o određenom savezništvu s đavlom. Ali, ako nema đavla, onda nema ni vještica, nego je sve to samo igra, šala, ispraznost, praznovjerje, umišljanje.
Pitanje je međutim koliko se ljudi koji se javljaju vještici ili nekom drugom sličnom alternativcu iscjelitelju doista igraju, šale i zabavljaju? Taj televizijski program zapravo se tretira kao zabava, što bi dalo pomisliti da je riječ o nečem što nije loše, što nije zlo. Upravo je u tome đavolski trik: svijet živi kao da Boga nema, ali i kao da nema đavla, jer je on ljude uspio prevariti i uvjeriti da ne postoji. (…) A svijetom zapravo onda vlada đavao, pa se čini da nema alternative svijetu kapitalizma, hedonizma, liberalizma, individualizma, sekularizma, ateizma, a to znači da živimo u svijetu nepravde, nejednakosti, užitka, bogaćenja, moći i vlasti nad nemoćnima, slabijima, siromašnima.
Može li tomu svijetu Crkva pružiti svjedočanstvo alternative, spasenja, novoga života u pravdi, jednakosti, istini, zajedništvu, bratstvu, ljubavi? Da čovjek čovjeku može biti brat, a ne vuk koji drugoga čovjeka doživljava kao konkurenta, suparnika i kao predmet, objekt, sredstvo vlastitoga užitka, bogaćenja, moći, vlasti.
Čitatelj
S odgovorom ćemo početi od kraja Vašega dugoga pisma koje smo skratili: upravo u vrijeme došašća u koje smo ušli prvom adventskom nedjeljom Crkva još i jače podsjeća da je jedini spasitelj ljudi – Isus, na čije se rođenje kroz ovo intenzivno liturgijsko razdoblje pripremamo, najprije duhovno. Ona uporno, pa i u prilikama protivljenja i otvorenoga odbacivanja, svjedoči da novac, strast i vlast, kako pišete, nisu i ne mogu biti cilj smislena ljudskoga života što ga čovjek treba živjeti u skladu s Božjim zakonima. Bog je jedini pravi gospodar svega stvorenoga, povijesti i budućnosti, tako da ni đavao ni ikoji oblik zla ne će imati konačnu riječ.
U skladu s Božjim zakonima nije u redu vjerovati niti se baviti »vještičarenjem« koje se po našem sudu danas, upravo preko televizijskih ekrana i drugih medija, nekima pretvara u posao (kojim zarađuju varajući druge) ili zabavu kojom se u zabludu dovode svi oni koji su nasjeli toj priči, premda se upravo tim izgovorom i oni koji emitiraju takve programe i oni koji ih proizvode »izvlače« od zakonskih kazna. Dakako da je pritom riječ i o neodgovornu i nemoralnu postupanju svih koji sudjeluju u toj svjesnoj prijevari ljudi, premda su vremena »progona vještica«, kako piše fra Josip Blažević, »davno iza nas« jer su to bili »mračni trenutci povijesti koji ostavljaju duboku mrlju na Kristovom tijelu koje se zove Crkva«, za koje je Crkva u povodu Velikoga jubileja 2000. tražila i oprost. No ta se gesta Crkve ne smije krivo protumačiti – kao da je »Crkva konačno afirmirala i prigrlila i ‘vještičji obrt’ u svoje krilo«. I dalje Crkva osuđuje svaki oblik magije i grijeha, ali ne osuđuje ljude, grješnike, nego ih milosrdno poziva na obraćenje.
Evo toga stajališta izražena u Katekizmu Katoličke Crkve (KKC): »Treba odbaciti sve oblike gatanja: tražiti pomoć od Sotone ili zloduhâ, zazivati duše pokojnikâ, ili vršiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu ‘otkriti’ budućnost. Traženje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenjâ i kockî, pojave vidovitosti, utjecanje medijima – sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, poviješću i konačno nad ljudima, a ujedno i želju da se umilostive skrite moći. To je sve u proturječju s čašću i štovanjem, združenim sa strahopoštovanjem prožetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu. Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjim – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela treba još više osuditi kada ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima traži zahvat zloduhâ. Za osudu je također nošenje amajlija. Spiritizam često uključuje djela gatanja i magije. Crkva upozorava vjernike da ga se čuvaju. Nezakonito traženje pomoći od tzv. tradicionalnih lijekova ne opravdava ni zazivanje zlih sila ni iskorištavanje lakovjernosti drugoga (KKC 2116-2117)«, navodi katekizamsko učenje fra Josip Blažević.
Iz svega navedenoga jasno je da vjernici ne bi smjeli sudjelovati u takvim televizijskim programima, premda neki dodaju da to čine iz zabave te da ne vjeruju da je ono što im se poručuje s ekrana istina. Ipak, takvih se praksi treba čuvati. Istodobno vjernik koji je svjestan da je Božji, da je sin odnosno kći Božja, nema razloga za ikakav strah od lošega utjecaja magije, vještičarenja ili đavla. Isus je rekao, kako je zapisao evanđelist Matej: »Ne prodaju li se dva vrapčića za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle!«
