Donesena jednoglasna odluka svih nacionalnih vlada zemalja članica Europske unije u četvrtak 8. prosinca u Bruxellesu da Hrvatska s prvim siječnja sljedeće godine počne ostvarivati koristi koje donosi pristupanje schengenskoj zoni te na taj način uđe u dublju europsku integraciju izazvalo je i pitanje je li ta integracija više od samoga ukidanja kontrole granica i slobode kretanja. Može li se u tom važnom simbolu ujedinjenja Europske unije – schengenskom prostoru – koji će omogućiti i Hrvatima da bez pokazivanja osobnih iskaznica ili putovnica odlaze u 26 država schengenske zone, ali i turistima i poslovnim ljudima da u Hrvatsku dolaze bez graničnih kontrola pronaći i vrijednosna dimenzija?
S toga gledišta proširivanje slobode kretanja smatra se važnim elementom ljudskoga razvoja i napredovanja pa se mobilnost koju donosi Schengen smatra znatnom prednošću. A u trenutku rata u Ukrajini, pojačanih migracijskih tokova prema Europi, ali i postpandemijskoj situaciji, još je važnije uspostavljati pravdu i povjerenje među državama nego podizati zidove straha, rekao je politolog dr. René Leray s Instituta za europske studije Sveučilišta Saint-Louis u Bruxellesu u razgovoru za Glas Koncila.
Dok je put pristupanja Hrvatske u Schengen trajao 7,5 godina te je bio proces koji je uključivao ispunjavanje mnogih kriterija izrazito tehničke naravi koji nisu zanimljivi i razumljivi široj populaciji, sada kada je donesena odluka o pristupanju treba je promatrati i kao dobru i uspješnu priču kojom se može pohvaliti i Europska unija. Što život bez granice, bez te upadljive crte, znači za europske građane? »Najviše interno za putovanje. Primjerice od Berlina do Lisabona ili od Pariza do Zagreba sada je mnogo lakše doći nego prije tridesetak godina. Isto je za studiranje, za rad, jednom riječju za život«, rekao je dan nakon odluke koje su donijeli ministri vanjskih poslova u Bruxellesu iz toga grada europski ekspert za pitanje granica i sigurnosti u EU-u dr. Leray, koji je prije profesorske karijere radio i kao dužnosnik u Europskoj komisiji.
Na pitanje ima li pristupanje Schengenu kakav vjernički značaj sugovornik odgovara niječno, ali ističe drugu dimenziju pristupanja schengenskoj zoni. »Na neki način duh pomirenja koji je bio na početku europskih integracija savršeno je kompatibilan s kršćanskim duhom. A Schengenski sporazum nastavak je toga početka. Ipak, bilo bi pretjerano reći da je Katolička Crkva ‘preteča’ Schengenskoga sporazuma. Schengen obično olakšava bolje poznavanje na razini europskih građana, kao i učinkovitije gospodarstvo na globalnoj razini, što može biti temelj društvenoga napretka«, rekao je prof. Leray i istaknuo da što je veća unutarnja kohezija članica Europske unije, to će više prevladavati unutarnja sigurnost.
»Schengenski sporazum nije način podjele Europe, posebno ne na temelju religija, nego način povećanja stupnja integracije i razine političke unije u poštovanju zajedničkih vrijednosti. Za one ‘koji ostaju izvan granice’ nacionalni zakoni i dalje prevladavaju. To ne podrazumijeva dodatnu izolaciju«, napomenuo je dr. Leray. Kada se spominje schengenska zona, nemoguće je ne govoriti o pitanju migracija koje i posljednjih mjeseci snažno utječe na Europu jer mnogi žele doći na Stari Kontinent. Politolog Leray tvrdi da će se migracijski pritisak vjerojatno povećati u budućnosti. »Postoji hitna potreba da Europska unija pronađe ispravan i pravedan način za rješavanje toga fenomena«, apelirao je dr. Leray, a sigurno je i pristupanje u schengensku zonu Hrvatske, koja će sada štititi vanjsku granicu Europske unije, izazov da pronađe pravednu ravnotežu između sigurnosti i zaštite Europske unije te ljudskoga dostojanstva migranata.
»Schengenska je zona tehnički gledano zona slobode kretanja za građane obuhvaćene tim sporazumom. Temelji se na nizu tehničkih sredstava koji olakšavaju borbu protiv kriminala i terorizma, kao i poboljšano upravljanje vanjskim granicama.
U isto vrijeme to je politički izraz visokoga stupnja međusobnoga povjerenja temeljenoga na poštovanju zajedničkih vrijednosti navedenih u ugovorima«, rekao je dr. Leray o jednom od najopipljivijih postignuća Europske unije.
»Dobar je trenutak za pridruživanje Schengenu jer je to istodobno znak ozbiljnosti i učinkovitosti nove članice te znak kohezije i napretka za Europsku uniju kao takvu. Uvijek je tužno graditi zidove i ograde umjesto mostova i mobilnosti, ali bitno je biti vjerodostojan u smislu unutarnje i vanjske sigurnosti«, rekao je sugovornik, iako se posljednjih godina svjedočilo i uspostavi unutarnjih kontrola te schengenski sustav nije bio u potpunosti u funkciji. »To što su pojedine zemlje ponovno uspostavile granicu ne ugrožava osnovnu ideju Schengena sve dok su te privremene mjere jasno opravdane i primjenjuju se u skladu sa zajedničkim vrijednostima«, istaknuo je dr. Leray.
Istodobno s odlučivanjem Hrvatske o ulasku u schengensku zonu raspravljalo se i o pridruživanju Rumunjske i Bugarske, no zbog protivljenja određenih zemalja one se još nalaze u čekaonici, što potvrđuje da donošenje odluke ima i snažan politički predznak. »Ulazak u schengensku zonu mora biti dogovoren jednoglasno na temelju izvješća koje priprema Europska komisija. Neke zemlje još nisu u potpunosti spremne, ali će dobiti potporu za postizanje potrebnoga napretka«, rekao je dr. Leray.
Upravo je taj neulazak dviju zemalja izazvao i jedinu crkvenu reakciju zabilježenu posljednjih dana, a došla je od generalnoga tajnika Vijeća biskupskih konferencija Europske unije (COMECE) p. Manuela Barriosa Prieta koji je na svojem Twitter-profilu napisao: »Sretan sam što se Hrvatska pridružila Schengenu, ali uznemiren što su Austrija i Nizozemska spriječile ulazak Rumunjske i Bugarske, čak iako su spremne. Kako bismo zajedno nastavili graditi Europu kakvu želimo, moramo nadvladati strahove i sebične interese.«
