Mnogi čitatelji srednje i starije generacije na spomen don Camilla slatko će se nasmijati i umah se prisjetiti smiješnih zgoda toga talijanskoga župnika u vječitoj oporbi s komunistom Pepponeom. Autor tih diljem svijeta prevođenih humoreski talijanski je novinar i pisac Giovannino Guareschi.
Rođen je 1. svibnja 1908. u Roccabianci, a umro 22. srpnja 1968. u Cerviji. Upisao je studij na Sveučilištu u Parmi, ali ga je morao prekinuti 1926. nakon što mu je obitelj bankrotirala. Započeo je pisati za lokalne novine »Gazzetta di Parma«, 1929. postao je urednik satiričnoga časopisa »Corriere Emiliano« te glavni urednik časopisa »Bertoldo« od 1936. do 1943., kada je unovačen. No vrlo brzo zarobili su ga Nijemci i internirali u logore u Poljskoj, o čemu je pisao u knjizi »Moj tajni dnevnik«.
Vrativši se u Italiju, osnovao je monarhistički tjednik »Candido«. Kada je Italija referendumom proglašena republikom, podupro je stranku Democrazia Cristiana, započevši žestoku kampanju protiv komunista sloganom »Unutar glasačke kabine Bog vas može vidjeti, Staljin ne«, no uskoro je stavio pod kritiku i demokršćane zbog izdaje vlastitih načela, a zbog klevete protiv tadašnjega predsjednika vlade Alcidea De Gasperija proveo je u zatvoru malo dulje od godine dana.
Godine 1948. izišla je prva od ukupno više od 340 humoreski o orijaškom župniku don Camillu i komunističkom načelniku Pepponeu, koji, unatoč ideološkim razlikama, gaje prijateljstvo jer je Peppone u duši čovjek kršćanskoga morala. Don Camillo često izravno »razgovara« s Kristom, koji ga kori kad pretjera u župničkoj revnosti. U nas su, zanimljivo, još u bivšoj državi prevedene tri knjige tih izvrsnih priča: »Don Camillo«, »Don Camillo i njegovo stado« i »Don Camillo i mladi«, a 2003. i »Drug Don Camillo«. Uspješno je lik toga »narodnoga« župnika utjelovio francuski komičar Fernandel.
Zanimljivo je da je 1963. papa Ivan XXIII. zamolio Guareschija da surađuje u izradi nacrta novoga Katekizma Katoličke Crkve, ali je on pristojno otklonio poziv ne smatrajući se dostojnim. Dosljedni antikomunist, katolik »staroga kova« i monarhist suprotstavljao se širenju konformizma u talijanskom društvu, ali je kritizirao i neke novosti koje je uveo Drugi vatikanski koncil te tzv. katolički progresizam.(L)
