Brojni i sve češći prosvjedi građana protiv podizanja starosnih granica kao uvjeta za ostvarivanje prava na starosne mirovine uz istodobno kažnjavanje ranijih odlazaka potvrđuju da države preko svojih demokratski izabranih vlada donose zakone protiv volje većine svojih građana. Radi se o svojevrsnom sukobu interesa između poslodavaca i posloprimaca. Takve bi sukobe trebali rješavati kao posrednici strukovni sindikati i države zakonskim propisima. Nažalost, države preko svojih parlamenata i vlada više brane interese poslodavaca predlaganjem i donošenjem zakona kojima se smanjuju pojedina mirovinska i zdravstvena prava zaposlenika. U Hrvatskoj se namjerno donose nejasni propisi koje prosječan građanin bez stručne pomoći ne razumije, što u primjeni dovodi većinu građana u nepovoljniji položaj.
Primjer su promjene uvjeta za starosne mirovine. Nesporno je da propisi daju mogućnost da se umjesto starosne ostvari invalidska ili prijevremena starosna mirovina. Međutim, kod procjene radne sposobnosti često je teško odrediva granica sposoban-nesposoban, a to otvara mogućnost korupcije, o čemu svjedoče brojne afere. U slučajevima neostvarenja invalidske mirovine preostaje prijevremena starosna mirovina, koja se trajno kažnjava znatnim umanjenjima.
Posljednji masovni prosvjedi u Belgiji, prije toga u Francuskoj i drugim državama, dovode do sukoba s policijom, paraliziranja prometa, već pri samoj najavi prijedloga mirovinskih reforma kojima bi se za rad dulji od 35 godina staža davale posebne pogodnosti uz istodobno kažnjavanje ranijih odlazaka u mirovine zbog manjega staža i manje starosti. Takvim kažnjavanjima pogađa se najviše fizički rad, koji je slabije plaćen, ili rad koji se po prirodi posla ne može obavljati nakon određene starosti (npr. vozači, građevinski radnici i sl.), a nagrađuju visokoobrazovani.
Slično se događa i u nas u Hrvatskoj, ali samo više prikriveno i nemilosrdnije: mirovinska reforma posebno za starosne i prijevremene starosne mirovine provodi se kontinuirano od 1. siječnja 1999. sa stalnim postupnim povećanjima starosnih granica uz istodobno kažnjavanje odlazaka u prijevremene starosne mirovine. Sve se događa bez posebnoga bunta.
Ako se pitamo zašto, odgovor je u činjenici da građani ne razumiju zakon, a sindikati šute kao i udruge umirovljenika.
Zato citiramo članak 85. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju:
»2) Polazni faktor za određivanje prijevremene starosne mirovine određuje se tako da se polazni faktor iz stavka 1. ovoga članka smanjuje za 0,2 % svaki mjesec ranijeg odlaska u mirovinu prije navršene dobi osiguranika propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu.
(3) Polazni faktor za određivanje starosne mirovine osiguranika, koji prvi put stječe mirovinu nakon navršene starosne dobi propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema ovome Zakonu i ima 35 godina mirovinskog staža, utvrđuje se tako da se polazni faktor iz stavka 1. ovoga članka povećava za 0,45 % po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, a najviše za pet godina.
(4) Polazni faktor za određivanje starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika koji prvi put stječe mirovinu nakon navršene 60. godine života i ima 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju, utvrđuje se tako da se polazni faktor iz stavka 1. ovoga članka povećava za 0,15 % po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života propisanih za stjecanje prava na tu mirovinu, a najviše za pet godina. Za određivanje obiteljske mirovine nakon smrti ovog osiguranika koji je umro nakon navršene 60. godine života i ima 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju i nije stekao mirovinu primjenjuje se isti polazni faktor.
(5) Polazni faktor za određivanje starosne mirovine za osiguranika koji prvi put stječe mirovinu i koji je navršio 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju prije navršene starosne dobi propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema ovome Zakonu, utvrđuje se tako da se polazni faktor iz stavka 1. ovoga članka povećava za 0,15 % po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, a nakon navršenih godina života propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu povećava se za 0,45 % po mjesecu i može iznositi najviše 1,27. Za određivanje obiteljske mirovine nakon smrti ovog osiguranika koji je umro nakon navršene 60. godine života i ima 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju i nije stekao mirovinu primjenjuje se isti polazni faktor.
(6) Za određivanje obiteljske mirovine osiguranika koji je umro nakon navršene starosne dobi propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema ovome Zakonu i ima 35 godina mirovinskog staža i nije stekao mirovinu, primjenjuje se polazni faktor iz stavka 3. ovoga članka.«
Taj je zakonski propis počevši od 1. siječnja 1999. mijenjan čak sedam puta, a u provedbi se kažnjavaju ili su se kažnjavali odlasci u prijevremene mirovine čak za 20,4 posto. Istodobno se dodatno nagrađuje svaki prvi odlazak u starosnu mirovinu s ispunjenih najmanje 35 godina staža, ali samo za svaki mjesec rada nakon navršenih godina života propisanih za starosnu mirovinu. Takvo nagrađivanje takvim povećanjima može povećavati starosne mirovine do 27 posto. Nažalost to se primjenjuje samo za prve odlaske u mirovine, dakle ne za ranije.
O nepravdama i nelogičnostima zakonskih odredaba članka 85. stavka 2. ovoga Zakona pisat ćemo u sljedećim nastavcima i potanko objašnjavati svaki pojedini stavak s primjerima u provedbi.
