Početkom ove godine Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) zabranila je uporabu umjetnoga bojila eritrozina u prehrambene svrhe. Riječ je o aditivu koji Amerikanci nazivaju »crveno broj 3«, a u Europi se ta boja označava kraticom E-127. Eritrozin pripada skupini kontroverznih prehrambenih aditiva koji nemaju nikakvu nutritivnu vrijednost, ali nose zdravstveni rizik za čovjeka: tartrazin, azorubin, acesulfam, aspartam, nitriti, BHT…
Šminkanje hrane
Ključni argument za zabranu eritrozina u prehrani rezultati su istraživanja koji pokazuju da ta sintetska boja uzrokuje pojavu tumora u laboratorijskih štakora. Sasvim dovoljan znak za uzbunu i sasvim opravdan razlog da se nepotrebna bojila uklone s menija. Iz istih je razloga, još 1990. godine, zabranjena uporaba eritrozina u kozmetičkim proizvodima. Zbog pritisaka prehrambene industrije, posebno slastičarskoga lobija, uporaba te kemikalije ostala je legalna u proizvodnji hrane. Drugim riječima, što nije bilo dopušteno u šminki, bilo je dopušteno na tanjuru.
Rana upozorenja
Tom odlukom mnogi slatkiši, preljevi, kolači, smrznuti deserti, sladoledi i šlagovi više ne će biti obojeni crvenom bojom višnje. Ta odluka zapravo znači da je godinama bilo dopušteno bojenje prehrambenih proizvoda sintetskim bojilom, kemikalijom koja, eto, uzrokuje rak u laboratorijskih životinja. Iako znanstvenici već desetljećima objavljuju radove u kojima upozoravaju da učestala izloženost eritrozinu može uzrokovati alergije, poremećaje u radu žlijezde štitnjače ili reprodukcijske poremećaje, sintetska je boja bila popularna, legalna i na policama u trgovinama i u uredima mjerodavnih institucija.
U Europskoj je uniji uporaba eritrozina zabranjena još 1994. godine ili, točnije, »farbanje« hrane umjetnim crvenilom ograničeno je na proizvode od višanja, poput marmelada, koktela ili kompota, na hranu za pse, zubne paste, ljuske jajeta…
Eritrozin (E-127) i dalje je na službenom popisu prehrambenih aditiva, takozvanih E-brojeva, a prema stajalištu Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) ljudi ga mogu svakodnevno gutati u količinama do 60 miligrama. To je doza koja, prema procjeni stručnjaka, ne uzrokuje tumorska oboljenja u bijelih štakora.
Eritrozin, kao i mnoga druga umjetna bojila, služe za maskiranje hrane, za estetsku korekciju prehrambenih proizvoda. Na sličan se način umjetnim aromama popravlja miris hrane, a omraženim glutamatima pojačava okus. Kemijska manipulacija hranom tako sadrži izopačenu poruku: prirodna hrana nema (dobru) boju ni miris ni okus. Osim ispravke i modificiranja prehrambeni aditivi, ipak, u prvom redu, služe kao jeftin kemijski začin koji prehrambenoj industriji omogućuje – profit.
Sigurnost i zdravstvena ispravnost prehrambenih aditiva tema je i razlog dugogodišnjih ratova između nadležnih institucija, znanstvenika, raznih udruga za zaštitu potrošača i predstavnika industrije. Sukobe je preživjelo tristotinjak E-brojeva, a mnogi su završili na groblju prehrambenih aditiva. Iz kolekcije kemikalija za hranu izbačeni su dietil-pirokarbonat (konzervans za pića), p-etoksi fenilurea (umjetno sladilo), kobaltove soli, razna umjetna bojila… Osim zabranjenoga, postoji i crni popis aditiva; to su kemikalije koje imaju zeleno svjetlo mjerodavnih institucija, ali nemaju povjerenje javnosti: benzoati (E-210), nitriti (E-250), aspartam (E-951), amaranth (E-123), tartrazin (E-102)…
Sve dok suvišne, a štetne kemikalije ne budu zabranjene, ljudi će se legalno trovati. Vrijeme tržišnoga života svakoga sumnjivoga prehrambenoga aditiva ovisi o kompromisu industrije i regulatorne politike, ali i o pismenosti, informiranosti i bojkotu potrošača.
