Američki su znanstvenici objavili rezultate koji pokazuju kako su i koliko su djeca izložena ftalatima, kemijskim aditivima u šamponima, losionima, kremama, sapunima ili uljima (Environ. Health Perspect. 2024, 132, 097001). Ftalati su skupina kemikalija koje se rabe kao omekšivači plastike i kao konzervansi proizvoda za osobnu njegu. Ftalati su hormonski otrovi ili endokrini disruptori koji su odgovorni za lavinu hormonskih poremećaja u ljudi. Ako se radi o maloj djeci, hormonski kaos izazvan ftalatima nije nemoguć. Pojednostavnjenim žargonom, ftalati se mogu nazvati razvojnim otrovima ili kemikalijama »18+« koje poremećuju pravilan rast i razvoj djece.
Kemijsko nasilje
Izlaganje djece ftalatima ugrožava njihov neurološki i imunosni te posebno reproduktivni sustav. Slikovito rečeno, kao što je pornografija psihičko nasilje nad djecom, njihovim emocionalnim i moralnim rastom, tako su ftalati kemijsko nasilje nad njihovom zdravom spolnošću. Zajedno s ostalim endokrinim disruptorima ftalati uzrokuju preuranjeni pubertet u djevojčica, manjak testosterona u dječaka, nepravilan razvoj testisa, a kasnije i neplodnost u oba spola, rak dojki…
Kemikalije migranti
Svaka kozmetika, dišnim putovima ili upijanjem kroz kožu, završava u urinu. To je upravo ono što su mjerili znanstvenici – izloženost šamponima i količinu ftalata u urinu. A sve ono što je u urinu bilo je prije toga u krvotoku.
U ranijim su istraživanjima znanstvenici, uglavnom, proučavali izloženost djece ftalatima koji se nalaze u hrani. »Kada im dosadi«, ftalati iz plastične ambalaže jednostavno migriraju u prehrambeni proizvod. Budući da djeca jedu svakoga dana i peru se svakoga dana, izloženost je ftalatima svakodnevna, stalna pojava.
Rasna toksikologija
Posebnost najnovije studije jest povezanost etničkoga podrijetla djece, odnosno rase i načina izloženosti različitim ftalatima. Bebe ili mala djeca kojima majke vlasišta mažu uljima, pa stoga imaju povišene koncentracije ftalata u urinu, većinom su Latinoamerikanci ili Azijci. Drukčijim vrstama ftalata izloženi su mali bijelci jer ih češće mažu losionima za tijelo. Najveće doze ftalata u urinu imaju pak mali crnci. Autori studije nisu sigurni u razloge rasnih razlika u toksikološkim profilima ftalata. No podsjećaju da je poznato kako kozmetička industrija razvija i reklamira različite linije proizvoda za različite etničke skupine.
Tko je odgovoran?
U svakom slučaju djeca su posljednja populacija koja bi trebala biti izložena hormonskim otrovima ftalatima. Barem do polaska u školu treba odgoditi njihov susret s plastikom u kuhinji, a za pranje su tijela dovoljni brački sapuni ili slični proizvodi bez agresivnih kemikalija. No informacije o tome nisu lako dostupne, posebno roditeljima koji u kupaonici nenamjerno »truju« svoju djecu. Doduše, postoje aplikacije za provjeru kemijskoga sastava pojedinih kozmetičkih proizvoda (YUKA), postoje baze podataka s opsežnim informacijama (www.ewg.org/skindeep), konačno, postoji bolja, organska, prirodna kozmetika…
Ipak, Lynn Goldman, pedijatrica i profesorica epidemiologije na sveučilištu »George Washington«, smatra: »Mislim da nisu roditelji pozvani da budu policajci u trgovinama s kozmetičkim proizvodima. To je posao za mjerodavne institucije, poput Agencije za hranu i lijekove i Agenciju za zaštitu okoliša.« Jer nisu potrošači, nego je kozmetička industrija, uz zeleno svjetlo nadležnih institucija, pretvorila njegu, higijenu i ljepotu u kemijske eksperimente.
