U biblioteci »Hrvatska povjesnica« Glasa Koncila, u suradnji s Vijećem franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, objavljena je knjiga franjevca trećoredca Petra Runje, istaknutoga istraživača povijesti franjevaštva, glagoljaštva i posebice vlastite Provincije.
Riječ je o jedinstvenoj knjizi u kojoj se na više od dvije stotine stranica donose dragocjeni i po prvi put na takav način obrađeni podatci o ženama franjevkama u Hrvatskoj.
Ovom knjigom autor je želio, kako u uvodu navodi, »ispraviti« stvarnu zapostavljenost »ženske komponente« u franjevačkom pokretu u srednjemu vijeku, a koja se zapaža kako u oskudnosti povijesne obrade tako i u samoj terminologiji. Knjiga ispravlja tu uočenu »nepravdu«, neravnotežu u poznavanju i vrednovanju ženskog dijela franjevaštva.
Sastavljena je od 4 dijela, od kojih je prvi dio i najvažniji – obiluje podatcima o početcima i procvatu srednjovjekovnog ženskog redovništva u svim slojevima hrvatskoga društva, od plemkinja do pučanki, s dodatcima o njihovoj pismenosti i naobrazbi. Obuhvaćen je naslovom »Procvat franjevaštva u hrvatskome puku« i opisuje klarise, samostanske trećoretkinje i trećoretkinje u svijetu. Drugi dio nosi naslov: »Žene i knjige«. Treći je posvećen plemkinjama u Lici i redovnicama u Dalmaciji, a posljednji govori o služenju, čuvanju i njegovanju hrvatskoga jezika i latiničnog pisma među redovnicama u Dalmaciji.
Knjigu su s iznimnom zauzetošću doradili i opremili urednici s. Judita Čovo i fra Antun Badurina.
Fra Petar Runje (1938. – 2014.) franjevac je trećoredac glagoljaš koji je u svojoj redovničkoj Provinciji i Redu obnašao mnoge i značajne službe te bio odgojitelj sjemeništaraca i novaka, pastoralni djelatnik od Bibinja kod Zadra (župnik) do Pittsburgha i Astorie u New Yorku, gdje je utemeljio (i uz američka protivljenja) hrvatsku župu; zatim provincijski tajnik i ekonom, dugogodišnji gvardijan (Zadar, Ogulin), generalni vijećnik Reda, asistent OFS-a, bolnički kapelan u Ogulinu itd. Rođen je u Karakašici kraj Sinja, preminuo u samostanu sv. Franje u Odri i sahranjen na Glavotoku (otok Krk).
Istražujući arhive, domaće i strane, nalazio je dragocjene, do tada nepoznate podatke koje je strpljivo slagao u slikovite mozaike. Osobito se usredotočio na 15. i 16. stoljeće trećoredske provincije, Zadra, zadarskih otoka (raširenost glagoljaštva i duhovni život), Like te usput mnogih osoba starije i suvremene povijesti: sluge Božjeg fra Mateja Mastilića Bošnjaka, fra Šimuna Klimantovića, Marka Marulića, fra Petra Turkalja, Branke Perković te brojnih poznatih i nepoznatih imena koja je nalazio u arhivima. Rezultat takvog marljivog i strastvenog istraživanja jest gotovo dvjesto članaka i četrnaest knjiga. Posljednje dvije, uključujući ovu, tiskane su posthumno.
