Među stranim katoličkim piscima koji su ponajviše utjecali na naše ističe se Francis Jammes, rođen 2. prosinca 1868. u Tournayu u Francuskoj.
Živeći u brdovitim Pirenejima, posvetio se seoskomu životu, obitelji (sedmero djece), lovu i pisanju, objavivši po tridesetak knjiga poezije i proze. Prvu zbirku pjesama »Od jutarnjega do večernjega Angelusa« objavio je 1897. godine. Katolicizmu se vratio godine 1905. pod utjecajem književnika Paula Claudela, također poznatoga konvertita. Opisao je to riječima: »Bio sam izgubljen u čudu, u nekoj vrsti sretnoga zaprepaštenja. Katoličanstvo je ušlo u moj život.«
Od tada je njegova književnost ispovijedala »Istinu, koja je slava Božja«. Njegova je književnost od tada bila u oprjeci s modernističko-avangardističkim umjetničkim i filozofskim sistemima i programima onoga vremena. Nježnom lirikom prožete pjesme posvećene su ponajprije svakidašnjici tzv. malih ljudi i obitelji, redovito ispunjene čežnjom za Božjim i božanskim. U prozi se ističu »Kršćanske georgike«, sage iz života religiozne seljačke obitelji.
Naš književnik i mislilac Dušan Žanko, nazvavši ga »poeta christianissimus«, napisao je da se u njegovim knjigama proze »svaka rečenica pretvara u čistu liriku«. Blaženi Ivan Merz u svojoj disertaciji oslikava pak njegovu sintezu prirode i kršćanske duhovnosti: »Pred prirodom on se silno oduševljava i izražava uzvišenim stilom koji nas podsjeća na poeziju Liturgije«, čime pokazuje »bliskost koja postoji između prirodnog svijeta i svijeta nadnaravnoga reda«, zbog čega su ga povjesničari književnosti »svrstali u skupinu pisaca ‘mistični realisti’«. Pripovijetke, romani, među kojima je najpoznatiji »Gospodin ozeronski župnik«, i memoari zaokružuju njegovo književno stvaralaštvo u istom pastoralnom i intimnom tonu sinteze prirode i kršćanske duhovnosti (sakramenti, misa, križni put, krunica).
Jammes je snažno utjecao na europsku i američku književnu scenu, tako i na hrvatske katoličke pjesnike međuratnoga razdoblja, primjerice Šopa, Klarića i Cvitana. Nekoliko mu je knjiga prevedeno, a prijevodi poezije i proze mogu se naći i u tadašnjim katoličkim časopisima, osobito »Hrvatskoj prosvjeti«. Umro je 1. studenoga 1938. u francuskom gradiću Hasparrenu. (L)
