Čuvarkuća (lat. Sempervivum tectorum) uglavnom se upotrebljava kao ukrasna biljka, no njezina su ljekovita svojstva mnogobrojna. Mesnati listovi te biljke primjenjuju se u ljekovite svrhe u obliku soka, čaja, masti i tinktura. U narodnoj medicini najpoznatija je upotreba čuvarkuće u liječenju bolnih stanja u uhu ukapavanjem nekoliko kapi soka koji nakon nekoliko minuta treba pustiti da iscuri iz uha. Njezina djelotvornost u tim slučajevima pripisuje se otapanju ušne masti (cerumena), ublažavanju boli i smanjenju upale. Iako čuvarkuća nije biljka koju službena medicina ističe kao ljekovitu, novija su istraživanja potvrdila da sadrži vrlo vrijednu mravlju i jabučnu kiselinu, flavonoide i ugljikohidrate. Osim toga, čuvarkuća sadrži tanin, biljnu sluz, masno ulje, smolu, kalcijev malat te puno A i C vitamina. Svi ti sastojci omogućuju antiseptičko i protuupalno djelovanje po kojem je čuvarkuća poznata. Iz toga razloga upotrebljava se u liječenju kožnih bolesti poput upala, opeklina, uboda insekata i nagnječenja tkiva, a kao oblog učinkovita je kod herpes zostera.
- Preporučuje se ne uzimati čaj od čuvarkuće tijekom dojenja ili trudnoće.
- Pomiješana s vrućom vodom, smjesa čuvarkuće i meda snižava temperaturu, a u bilinarskim knjigama navodi se da ta smjesa liječi miome i ciste na maternici te pomaže u problemima sa štitnjačom.
- Od čuvarkuće se može pripremiti i čaj koji je koristan kod proljeva i čira na želudcu. Osim toga čaj se preporučuje za ispiranje kod ranica u ustima te upale grla i zubnoga mesa.
- Sok od čuvarkuće upotrebljava se i za tretiranje bradavica, kurjih očiju i sunčanih pjega.
- Oblozi od soka čuvarkuće mogu se nanositi na mjesta koja su bolna zbog grčeva ili gihta.
