Kako se u Hrvatskoj primjenjuju i ostvaruju prava na doplatak za djecu kao oblik obiteljskoga davanja, primjenom uredaba Europske unije? Mjerodavni propisi i uredbe EU-a koje se primjenjuju na obiteljska davanja označavaju se brojevima, i to kako slijedi: Uredba br. 883/2004 – o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, Uredba br. 987/2009 – o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, Uredba br. 1231/2010 – o proširenju primjene uredaba broj 883/2004 i 987/2009 na državljane trećih država te hrvatski Zakon o doplatku za djecu (Narodne novine, br. 94/01, 138/06, 107/07, 61/11 i 112/12).
U smislu odredaba navedenih uredaba obiteljska su davanja sva novčana davanja i davanja u naravi koja su namijenjena pokrivanju obiteljskih troškova. Ona su različita u državama EU-a i imaju različite nazive, kao npr. roditeljski dodatak, doplatak za djecu, dodatak za obitelj, dodatak za njegu djeteta s posebnim potrebama i slično. Sukladno tomu i doplatak za djecu u Hrvatskoj smatra se obiteljskim davanjem. Na osnovi tih uredaba moguće je ostvariti pravo na neki od obiteljskih dodataka i na osnovi činjenice da se radi ili obavlja djelatnost u državi ili prima mirovina ili ima prebivalište u nekoj od članica EU-a, a dijete ne prebiva u toj državi, ali ima prebivalište u bilo kojoj drugoj državi koja je članica Unije. Međutim, ako svi članovi obitelji prebivaju u istoj državi članici EU-a i njezino se zakonodavstvo primjenjuje po osnovi zaposlenja ili korištenja mirovine ili prebivališta, pravo na obiteljsko davanje moguće je ostvariti samo u državi prebivališta svih članova obitelji. Ako članovi obitelji prebivaju u državi članici EU-a, a zakonodavstvo te države ne primjenjuje se na podnositelja zahtjeva za obiteljska davanja (npr. doplatak za djecu), pravo se može ostvariti iz više država.
Što je pravilo prednosti? To je pravilo koje se primjenjuje u slučajevima kada postoji pravo na obiteljsko davanje iz više članica EU-a. Radi razumijevanja toga pravila valja podsjetiti da je načelno pravilo uredaba da se na osobe koje se kreću unutar Unije primjenjuje zakonodavstvo samo jedne države članice. Zato se ne smije neko obiteljsko davanje isplaćivati za isto razdoblje i za istoga člana obitelji istodobno iz dviju ili više država. Zbog toga se primjenjuje »pravilo prednosti« koje određuje koja će država biti primarno obvezna za isplatu nekoga obiteljskoga davanja. Prema tom pravilu primarno nadležna država isplaćuje puni iznos obiteljskoga davanja. Međutim, ako je iznos davanja u sekundarnoj državi viši od iznosa koji se isplaćuje u primarnoj državi, sekundarna država mora isplaćivati dodatak u visini razlike između davanja u tim dvjema državama.
Ako pravo na neko obiteljsko davanje postoji u više država članica EU-a, ali po različitim osnovama, tada za određivanje koja će država biti primarno, a koja sekundarno nadležna vrijede sljedeća pravila: 1. prava koja postoje po osnovi zaposlenja ili samozaposlenja, 2. prava koja postoje po osnovi korištenja mirovine, a tek kao 3. prava koja su stečena po osnovi prebivališta.
Komu se podnose zahtjevi? U Hrvatskoj se za rješavanje prava na doplatak za djecu primjenom uredaba EU-a zahtjevi podnose Hrvatskomu zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno njegovoj područnoj službi. U zahtjevu treba navesti sve identifikacijske podatke, adresu, državu prebivališta ili boravišta podnositelja zahtjeva, djecu i bračni status i sve članove kućanstva. Uz zahtjev treba priložiti presliku osobne iskaznice, dokaz o neprekidnom prebivalištu od tri godine, državu članicu EU-a, dokaz o statusu (azilant, stranac), a po potrebi i druge dokaze (npr. skrbništvo, udomiteljstvo, potvrde o prihodima i sl.). Ako hrvatski podnositelj zahtijeva ostvarivanje prava na doplatak za djecu za dijete s utvrđenim težim oštećenjem zdravlja ili za djecu smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskoga branitelja Domovinskoga rata, nije dužan podnositi dokaze o prihodima.
U postupku nakon zahtjeva najprije se utvrđuje koji će se propisi primjenjivati osim nacionalnoga zakonodavstva i utvrđuje se koja je država primarno, a koja sekundarno nadležna. Ako je Hrvatska primarno nadležna, hrvatski zavod odlučuje postoji li pravo na doplatak prema hrvatskom Zakonu o doplatku za djecu, a nadležnoj sekundarnoj drugoj državi članici EU-a prosljeđuje se zahtjev na daljnji postupak kako bi odlučila postoji li i pravo na razliku (dodatak) prema propisima te druge države. Ako se u Hrvatskoj utvrdi da pravo na doplatak za djecu ne postoji, donosi se rješenje o odbijanju prava i zahtjev prosljeđuje drugoj državi. Ako druga država utvrdi postojanje prava prema njezinim nacionalnim propisima, donosi svoje rješenje o priznanju prava na obiteljsko davanje u punoj svoti.
Radi kontinuiranoga korištenja prava na obiteljska davanja i ostvarenja slobode kretanja unutar članica EU-a sve osobe koje koriste ta prava u smislu uredaba EU-a moraju obvezno obavještavati o svim promjenama koje nastaju tijekom korištenja prava, a to su promjene prebivališta, stjecanje ili gubitak zaposlenja, mirovine, promjena bračnoga statusa i druge promjene koje mogu utjecati na daljnje korištenje prava ili na primjenu pravila prednosti u priznavanju prava.
Doplatak za djecu korisnicima u Hrvatskoj isplaćuje se samo na njihove račune otvorene u poslovnim bankama. Korisnicima s prebivalištem u inozemstvu doplatak se isplaćuje u konvertibilnoj valuti na račun otvoren u inozemnoj banci ili preko čeka na adresu korisnika u inozemstvu.
