Skupina indijskih i njemačkih znanstvenika provela je dosad najopsežnije istraživanje o kemikalijama koje se nalaze u proizvodima za djecu (Sci. Tot. Environ. 2022, 818, 151682). Pregledali su više od 300 znanstvenih radova, a konačan popis od 153 kemikalije načinjen je na reprezentativnom uzorku od 21 studije.
Popis otkrivenih kemikalija ne obuhvaća sve vrste spojeva kojima su izložena djeca; riječ je samo o kemikalijama koje u dječjim proizvodima imaju funkciju – mirisa. Katalog otkrivenih kemijskih aditiva autori su nazvali »atlas mirisnih kemikalija u proizvodima za djecu«. Tako odabran naslov publikacije potvrđuje sumnje da je svakodnevni okoliš djece onečišćen arsenalom štetnih tvari, uključujući kemikalije koje su oblikovane da ulaze u nosnu šupljinu.
Nije jasno čemu služe mirisne kemikalije u dječjim proizvodima, je li posrijedi marketinški trik, kozmetička ovisnost ili štednja materijala tijekom proizvodnje.
Mirisne kemikalije nalaze se u različitim kategorijama proizvoda namijenjenih djeci: odjeća, pelene, hrana, njega kose, njega kože, oralna higijena i igračke. Zanimljivo, dječje igračke najčešće sadrže kemijske aditive mirisa. Za razliku od pelena, u koje proizvođači ubacuju do 25 različitih mirisnih kemikalija, u dječjim se igračkama nalazi gotovo 90 kemijskih spojeva. Imena mirisnih tvari nalikuju pravomu kemijskomu smradu: 2-heptenal, 2,4-dihidroksi-3-metilbenzaldehid, 4-terc-butilfenol, 7-etoksi-4-metilkumarin, cikloheksanon, benzilidenaceton, izoforon, ksilen, p-krezol, butil-paraben…
Mnoge mirisne kemikalije detektirane na dječjim odjelima u trgovinama pripadaju skupini kancerogenih spojeva, neurotoksičnih tvari ili su povezane s poremećajem hormonske ravnoteže. Od ukupno 153 otkrivene mirisne kemikalije njih 62 izravno su povezane s iritacijom kože, očiju i dišnih organa. Neke mirisne kemikalije u slobodnoj prodaji nalaze se na popisu službenoga dokumenta »EU popis supstanci zabranjenih u kozmetičkim proizvodima«, neke se nalaze na zloglasnim listama Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC), a neke pripadaju razredu »posebno zabrinjavajućih tvari« (SVHC).
Autori najnovije studije podsjećaju i upozoravaju da zakonska regulacija komercijalne uporabe kemije mirisa nije prikladno regulirana ili je »autoregulirana«. To znači da proizvođači dječje odjeće ili igračaka sami odlučuju o mjeri i vrsti mirisnih kemikalija kojima premazuju svoju robu. Zbog takve slobode izbora proizvodi su za djecu aromatizirani sa 25 kategorija mirisa: citrusni, mineralni, mošusni, cvjetni, voćni, tropski, aromatični, riblji, životinjski, mliječni, uljasti…
Kako bi roditeljima i mjerodavnim institucijama olakšali orijentaciju u »zadimljenim« informacijama o mirisnim kemikalijama, autori su podatke objavili na lako dostupnim i preglednim mrežnim stranicama (https://cb.imsc.res.in/fccp/). Bez obzira na njihovu pomoć kupnja proizvoda za djecu, posebice odjeće, hrane, kozmetike ili igračaka, postala je roditeljima kemijska avantura. Nepotrebno zaprašivanje dječjih proizvoda miomirisima i parfemima rezultat je institucionalnih propusta, političkoga nemara, industrijske potjere za profitom i krivo usmjerenih znanstveno-istraživačkih poticaja.
Nakon (p)opuštanja pandemijskih napetosti vrijeme je da se mediji i medicinske vlasti fokusiraju na zaštitu najugroženijega dijela populacije – djecu. Zbog nametanja privremenih javnozdravstvenih prioriteta najmlađi su članovi zajednice postali najveće kolateralne žrtve. Stoga briga o kemijskom okolišu u kojem se kreću i igraju djeca mora biti imperativ i isprika društva zanemarenoj generaciji.
