Nije svaki izvanredni fenomen »mističan«; da bi to bio, treba biti plod posebnoga Božjega djelovanja, vrhunaravnoga odnosno nadnaravnoga. Osim što mogu biti božanskoga podrijetla, takvi fenomeni mogu biti izazvani i đavolskim djelovanjem, zatim patološki ili psihopatološki uzrokovani, ili mogu biti jednostavno plod još neistraženih prirodnih ili parapsiholoških snaga. Poznato je da se oni ne susreću samo u kršćanskom mističnom životu, nego i u drugim religijama, u asketskim formama tipa joge, kao i u duševnih bolesnika. Psiholozi također upozoravaju i na veliku snagu autohipnoze i autosugestije koje su u stanju proizvesti određene fizičke i psihofiziološke fenomene kao što su krvave suze, krvavi znoj, potpunu ili djelomičnu neosjetljivost na bol, obamrlost, ukočenost, apstinenciju od hrane, stigme i slično. Također konzumacija halucinogenih droga (meskalin, hašiš, LSD preparati) može izazvati neka iskustva i pojave slične onim mističnim.
Pastoralno iskustvo pokazuje s kakvom lakoćom neke neuravnotežene osobe i sanjari teže pretjerivanju na tom području te kako su lako izloženi iluzijama i halucinacijama. Nije uvijek lako prepoznati podrijetlo neke pojave, tako da je, općenito govoreći, područje razlučivanja izvanrednih fenomena vrlo mučno i delikatno.
Sv. Ivan od Križa, teolog s najvećim autoritetom na području mističnih fenomena, naučava da su pravi izvor kršćanskoga života, svetosti i mističnoga iskustva teologalne krjeposti vjera, ljubav i nada življene u svoj njihovoj čistoći i bogatstvu. Sve ostalo vrijedi samo onoliko koliko služi ostvarenju i rastu teologalnoga života. Stoga on naglašava da su te mistične pojave potpuno sporedne za duhovni život (za sjedinjenje duše s Bogom i preobrazbu u ljubavi) i mnogo puta su plod djelovanja vlastite psihe; a i kad proizlaze od Boga, treba ih uzimati s rezervom i distanciranošću, svraćajući pozornost na unutarnju milost i »tamno« motrenje (kontemplacija).
Svetost se ne sastoji u viđenjima, objavama i drugim izvanrednim pojavama, nego u savršenoj ljubavi, tj. u spremnosti u svemu prilagoditi svoju volju volji Božjoj. Sv. Mala Terezija, naučiteljica Crkve, u tom smislu kaže: »Od ekstaze više volim monotoniju žrtve, jer Krist je moja ljubav, on je cio moj život.« Duboko je usvojila i živjela ono što je davno prije nje rekao sv. Ivan od Križa da »djelo ili čin volje u ljubavi vrijedi pred Bogom više od svih viđenja i objava što bismo ih mogli dobiti s neba«.
