Popodnevna tzv. siesta, ili kako kažu u Dalmaciji nakon ručka: »Idem ubiti oko«, što uključuje san ili drjemuckanje u dnevnom boravku, često uz uključen televizor, nezaobilazni je dnevni ritual nekim ljudima. S druge strane, nekima je to nezamislivo jer se ne mogu opustiti i usnuti tijekom dana, ili to i ne pokušavaju jer dnevne obveze nameću ritam u kojem ne nalaze prostora za popodnevni odmor. Stoga se često vode polemike o tome je li popodnevni odmor nešto što će donijeti okrjepu ili je to gubitak vremena i nezdrava aktivnost koja pridonosi nakupljanju kilograma. No odgovor nije jednoznačan jer popodnevni odmor ovisi o brojnim životnim i radnim okolnostima, kao i o potrebama svake osobe. Planirano drijemanje u kojem osoba poslijepodne nastoji malo odspavati kako bi se pripremila za neke aktivnosti koje predstoje u večernjim satima dobra je odluka jer se na taj način organizam osnažuje za napore koji dolaze (rad u noćnoj smjeni, slavlja i slično).
Nadalje, postoji i tzv. hitno drijemanje, gdje osoba zbog umora odlazi na počinak jer ne može nastaviti s aktivnostima bez odmora. Najčešći su razlog za to teži fizički poslovi koje je osoba obavljala u prijepodnevnim satima, rano buđenje, prethodno neprospavana noć, kao i naporan i stresan radni dan. I takav način drijemanja ispravna je odluka jer pomaže organizmu obnoviti snagu. Upravo je nedostatak odmora nakon napornih obveza razlog iscrpljivanja organizma, a ako je takvo iscrpljivanje bez odmora učestalo, dovodi do poremećaja funkcioniranja organizma i brojnih bolesti. Naime, tjelesna iscrpljenost (uz druge štetnosti) dovodi i do iscrpljenosti nadbubrežne žlijezde, koja u takvim situacijama pojačano izlučuje hormon stresa kortizol. Ako je razina kortizola u organizmu kontinuirano povišena, dolazi do oslabljene funkcije imunološkoga sustava, povećane razine glukoze u krvi, povišenoga krvnoga tlaka, poremećenoga rada štitnjače, lupanja srca, poremećaja raspoloženja i mnogih drugih. Stoga je kraći popodnevni odmor važan ne samo kao fizička okrjepa nego i kao jedan od načina smanjenja stresa.
No, osim dviju navedenih kategorija, postoji i treća kategorija drijemanja, koja uključuje svakodnevno drijemanje u isto vrijeme. Nerijetko uz takav način drijemanja neizostavno ide boravak uz uključeni televizor te usputno grickanje ili pijenje raznih zaslađenih ili alkoholnih napitaka. Uz takav način drijemanja povezane su one negativne posljedice koje se povezuju s popodnevnim odmorom, a to je debljanje, bolovi u mišićima i zglobovima, umor, loše raspoloženje. Takvo drjemuckanje često ne traje pola sata, nego se produljuje na dva, tri sata i nerijetko se nadovezuje na nastavak večernjega boravka uz televizor. Takav ritual često uzrokuje nesanicu, no najčešće dovodi do tromosti i nedostatka energije. Naime, boravak u zatvorenom prostoru uzrokuje manjak kisika koji je potreban za prokrvljenost organa, a tjelesna neaktivnost još dodatno smanjuje opskrbu organa kisikom. Na taj način organizam dobiva manje hranjivih tvari, na što je posebno osjetljiv mozak. To može pojasniti navode nekih osoba koje kažu da su nakon poslijepodnevnoga drijemanja još umornije, da se osjećaju mamurno, mogu biti sniženoga raspoloženja i bez volje za nekim radom. Takav svakodnevni ritam donosi i neke druge posljedice, a to je neuključenost u obiteljski i socijalni život, pomoć drugima, kreativni rad, komunikaciju s bliskim osobama i slično jer se vrijeme provodi drijemanjem u naslonjaču. Može se reći da osobu preuzima lijenost. Iako se lijenost u nekoj literaturi smatra i pogrdnim terminom, o njoj je pisano u Bibliji, gdje među ostalim stoji: »Kao što se vrata okreću na stožerima svojim, tako i lijenčina na postelji svojoj.« Stoga je dobro učiniti analizu vlastitoga (ne)drijemanja i upitati se koliko je drijemanje potreba organizma, a koliko je to navika koja čovjeka odvaja od aktivnijega života, obitelji i bližnjih.
