Poseban slučaj stjecanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu pod povoljnijim uvjetima izračuna visine mirovine može stjecati osiguranik u slučaju stečaja poslodavca. Da bi se iskoristili povoljniji uvjeti izračuna visine mirovine, osiguranik mora biti prijavljen zavodu za zapošljavanje kao nezaposlena osoba, najmanje dvije godine. Tako propisuje članak 36. Zakona o mirovinskom osiguranju. Radi lakšega razumijevanja te odredbe treba objasniti koji su uvjeti za redovitu prijevremenu starosnu mirovinu, a potom i što su povoljniji uvjeti za prijevremenu starosnu mirovinu »zbog stečaja poslodavca«.
Članak 34. st. 1. Zakona propisuje da pravo na prijevremenu starosnu mirovinu može ostvariti osiguranik kada navrši 60 godina i 35 godina mirovinskoga staža. Iz riječi »osiguranik« u skladu s terminologijom Zakona, proizlazi zaključak da ti uvjeti vrijede jednako za žene i muškarce. Međutim, tu zabludu treba odmah otkloniti jer isti Zakon u svojoj prijelaznoj odredbi u članku 182. st. 1. propisuje posebno za žene druge blaže uvjete starosti i staža, pa je npr. za žene u 2020. g. propisno da ispunjavaju uvjete već sa 57 godina i šest mjeseci uz uvjet da imaju 32 godine i šest mjeseci mirovinskoga staža. No već slijedeće 2021. g. ti se uvjeti za žene povećavaju, pa od 1. siječnja žena mora imati 57 godina i devet mjeseci i 32 godine i devet mjeseci staža. Takav način skokovitoga povećavanja uvjeta starosti i staža dovodi mnoge žene u položaj da krajem ove godine imaju npr. uvjete staža, ali nemaju uvjete starosti, a već početkom sljedeće godine ostaju bez uvjeta staža (u praksi se događa i obratno da imaju uvjet staža, ali nemaju uvjet starosti). U svakom slučaju visine prijevremenih starosnih mirovina smanjuju se za određeni postotak za svaki raniji odlazak, odnosno za svaki mjesec mirovinskoga staža koji nedostaje (čl. 183. – prijelazna odredba).
U čemu je onda pogodnost ostvarivanja prijevremene starosne mirovine zbog stečaja poslodavca (čl. 36.)? Iako su uvjeti staža i starosti isti, nije isti izračun visine mirovine. To proizlazi iz odredbe čl. 36. st. 4. koja propisuje da se visina prijevremene starosne mirovine zbog stečaja poslodavca određuje bez umanjenja za određene postotke (koji se primjenjuju za umanjenja prijevremene starosne mirovinu iz čl. 34.). Treba paziti na razliku između prijevremene starosne mirovine i prijevremene starosne mirovine zbog stečaja poslodavca iz čl. 36.).
Takvim povoljnijim izračunima prijevremene starosne mirovine »zbog stečaja poslodavca« zakonodavac je pokušao ublažiti nepravde zakonskih propisa o kažnjavanju odlaska u prijevremene starosne mirovine. Nažalost, uveo je nove nepravde između korisnika prijevremenih mirovina. Bolje i pravednije bi bilo rješenje da se korisnicima svih vrsta brišu umanjenja s doživljenjem propisanih godina za redovite starosne mirovine.
Valja upozoriti na još jedan problem glede ispunjenja uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca. Zakon u svojem čl. 36. st. 1. propisuje da »nakon prestanka radnoga odnosa« zbog stečaja poslodavca osiguranik mora biti najmanje dvije godine prijavljen službi za zapošljavanje. Dakle mora čekati do ispunjenja uvjeta starosti ili ispunjenja uvjeta mirovinskoga staža, koji se često datumski ne podudaraju. To dovodi osiguranike u sumnju kada i da li ispunjavaju sve uvjete. Mnogi se često odjave iz evidencije nezaposlenih, a nedostaje im jedan od tih dvaju uvjeta. Dakle, zbog neispunjenja jednoga uvjeta ne ostvare tu povoljniju mirovinu zbog stečaja te su prisiljeni na umanjenu prijevremenu mirovinu, i to trajno.
Zbunjuje i činjenica da Zakon u čl. 36. st. 2. propisuje da pravo na prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca pripada najranije od dana ispunjenja uvjeta starosti i mirovinskoga staža, ali samo ako se tim danom odjavi iz evidencije nadležne službe za zapošljavanje. Dakle, ako se netko ne odjavi jer prethodno čeka da se riješi njegov zahtjev, zahtjev mu se odbija. Ako se odjavi iz evidencije nezaposlenih, a nedostaje mu jedan uvjet (starost ili staž), ne ostvaruje pravo, a istodobno postoji opasnost od mogućega ponovnoga prijavljivanja u evidenciju nezaposlenih, pa tako izgubi mogućnost ispunjavanja uvjeta za tu vrste mirovine. Stručne službe mirovinskih zavoda često zlorabe to nesnalaženje osiguranika, žalbe im se odbijaju, a rijetki pokreću upravne sporove.
Očito je da su odredbe o ispunjavanju uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca previše komplicirane i nejasne pa štetu trpe osiguranici. Zakone treba pisati za prosječne građane tako da budu razumljivi i njima, a ne samo uskomu krugu profesionalnih činovnika mirovinskih služba.
