Herbicid glifozat trenutačno je najkontroverznija kemikalija na svijetu. Njegova sudbina na tržištu predmet je intenzivnih znanstvenih, medijskih i političkih sukoba. U raspravama o njegovoj štetnosti sudjeluju krovne institucije nadležne za sigurnost hrane u SAD-u (FDA) i Europskoj uniji (EFSA), agencija za istraživanje raka Ujedinjenih naroda (IARC), agencija EU-a za kemikalije (ECHA), predstavnici agroindustrije (Monsanto), poljoprivrednici, medicinske i znanstvene institucije, ekološke udruge, udruge za zaštitu prava potrošača, proizvođači piva i kruha; u SAD-u je otvoren niz sudskih procesa zbog glifozata, a u Europskom se parlamentu glasovanjem odlučuje o konačnoj zabrani uporabe toga herbicida. Gotovo ne postoji ozbiljniji medij u svijetu koji temu glifozata nije predstavio javnosti.
Rasprave o glifozatu otkrivaju globalni profil jedne kemikalije. Čitava je civilizacija postala ovisna o fosfonometilnom derivatu glicina jer se globalna poljoprivreda temelji na tom herbicidu. Glifozat je sveprisutna kemikalija koja se rabi (baca na zemlju) u domaćinstvima, vrtovima, gradskim parkovima, dječjim igralištima, golfskim igralištima, uz prometnice i željezničke pruge, u vinogradima, voćnjacima, poljima kukuruza i plantažama soje… Glifozat je postao dio prehrambenoga lanca, njime je impregniran biljni i životinjski svijet, podzemne i površinske vode, rijeke i jezera, ali i voda za piće. Najveći dio svjetske populacije ima mjerljive količine glifozata i njegovih razgradnih produkata (AMPA) u urinu.
U Europskoj je uniji uporaba glifozata bila odobrena sve do ove godine, a redovitom je procedurom trebalo produžiti licenciju za još 15 godina. No očekivana rutinska dozvola zapela je zbog nagomilanih dokaza o štetnosti i karcinogenosti glifozata. Vrhunski svjetski toksikolozi obratili su se otvorenim pismom i prigovorima Vytenisu Andriukaitisu, europskomu povjereniku za zdravlje, a peticiju za zabranu glifozata potpisalo je gotovo milijun i pol stanovnika EU-a. Predstavnici Europskoga parlamenta uvažili su novonastalu situaciju i u studenom ove godine prihvatili rezoluciju o zabrani glifozata. No samo mjesec dana kasnije konačnim izjašnjavanjem svih članica EU-a došlo je do parcijalnoga rješenja – odobrena je uporaba glifozata, ali je zeleno svjetlo upaljeno još samo pet godina.
Saga o glifozatu u EU-u dobila je tako svoj produžetak. Igrat će se »sudačka nadoknada« od pet godina. To je odluka Europske komisije koja se ne temelji na načelu opreznosti niti je u interesu zdravlja ljudi i okoliša; to je politički kompromis pred pritiscima agroindustrije te njihovih znanstvenih i agronomskih satelita. Za razliku od političke atmosfere među predstavnicima Europskoga parlamenta, koji su većinom glasova podržali zabranu glifozata, samo je devet država članica EU-a kasnije potvrdilo svoje protivljenje uporabi toga herbicida. Među njima se nalazi i Republika Hrvatska. Naša se država tako svrstala među one koji, s pravom, najavljuju nadolazeće vrijeme bez glifozata.
Sasvim je izvjesno da se na razini Europske unije bliži konačna zabrana glifozata. Taj će herbicid, poput DDT-a ili atrazina, završiti u »muzeju« poljoprivrednih neuspjeha. Ova je nova odgoda samo ustupak agrokemijskoj industriji, ali i poljoprivrednicima, kojima je sljedećih pet godina »poklonjeno« kao vrijeme prilagodbe. Prema riječima Alberta Alamanna, francuskoga profesora prava u poslovnoj pariškoj školi HEC, glifozat »živi na kredit«: »Ova mala industrijska pobjeda uskoro će biti razotkrivena kao Pirova pobjeda. Ograničeno trajanje reautorizacije pojačat će stigmatizaciju glifozata u javnosti i prisiliti industriju da potraži alternativna rješenja. Drugim riječima, glifozat živi na posuđenom vremenu.«
Situaciju dodatno komplicira odluka francuske vlade da ne će poštovati najnoviju odluku iz Bruxellesa, nego će nakon najviše tri godine potpuno zabraniti glifozat. S druge je strane njemačka tehnička vlada koja je svojim neočekivanim glasom podrške glifozatu omogućila kvalificiranu većinu za izglasavanje produžetka dozvole. Čini se da je prevrtljivo stajalište Njemačke rezultat neuspješnih pregovora (posebno onih sa strankom Zelenih) o formiranju nove koalicijske vlade.
Pouka je te zapetljane priče da stajališta stručnjaka i političara nisu nuždan proizvod argumenata ili brige za opće dobro, nego su često uvjetovana interesima, ustupcima i kompromisima. Političke i regulacijske dozvole za uporabu herbicida nisu garancija za zdravlje ljudi ili okoliša, niti su dokaz sigurnosti takvih proizvoda na tržištu.
