Vrijeme je kada se mnogo govori o učenicima i, nažalost, o njihovim lošim rezultatima na ovogodišnjoj državnoj maturi. Prema prvim podatcima, koji su do pisanja ovoga teksta još uvijek bili neslužbeni, 8800 maturanata palo je na ispitima iz hrvatskoga jezika i matematike, a najavljuje se analiza uzroka tom podbačaju. Osnovno pitanje koje se postavlja, piše Mirela Lilek u »Jutarnjem listu«, nakon informacije da je prolaznost na gotovo svim ispitima niža nego prošlih godina jest je li problem u težim ispitima ili u slabijem naraštaju. »Na ovogodišnju maturu prijavilo se 12.226 gimnazijalaca i 16.443 učenika strukovnih škola. Lošije rezultate na obaveznim predmetima, kao i dosad, pokazali su učenici strukovnih škola, no ovaj put podbacili su i gimnazijalci kojima je taj ispit, za razliku od strukovnjaka, obavezan završni ispit. Prema neslužbenim podacima, osam posto gimnazijalaca palo je na pisanju eseja na osnovnoj razini, a isto se dogodilo i sa 34 posto učenika strukovnih škola. Više od tisuću učenika na jednoj od razina ispita iz hrvatskog jezika, na eseju je predalo prazan papir«, piše Lilek. I u gimnazijama koje upisuju učenici s najboljim ocjenama vladalo je, stoji u tekstu, prilično shizofreno stanje, među ostalim zbog pritiska roditelja.
Nakon objave rezultata postavljala su se pitanja zašto je učenik s ocjenom odličan iz hrvatskoga jezika pao na testu iz hrvatskoga jezika i zašto je odlikaš na eseju dobio iznimno nizak broj bodova. »U više škola potvrđuju nam da su im učenici padali test zbog propusta. Primjerice, navodno je u jednome slučaju došlo do diskvalifikacije jer se učenik umjesto ostavljenog parafa kraj precrtane pogreške potpisao punim imenom i prezimenom. U takvim će slučajevima učenici posegnuti za pravom na prigovor.«
Lilek donosi i izjavu više savjetnice u Istraživačko-razvojnom odjelu Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Natalije Ćurković koja tvrdi da ispiti nisu bili teži nego prošlih godina. »Sadržaj i struktura ispita proizlaze iz ispitnih kataloga. To jamči da su ispiti iz godine u godinu vrlo slični, i težinski, i po sadržaju«, kazala je. U centru tvrde da su u ispitima na maturi i ove godine ispitivali ono što se radi u školama te da obuhvaćaju sadržaje iz nastavnoga plana i programa.
Kako u »Večernjem listu« piše Lana Kovačević, od ukupnoga broja gimnazijalaca koji su pristupili državnoj maturi 9,4 posto njih nije ju položilo, što je porast u odnosu na prethodnu godinu kada je Hrvatska imala 5,2 posto učenika gimnazija koji su pali državnu maturu. »U cijeloj generaciji, na desetu obljetnicu mature, Hrvatska ima samo jednu učenicu koja je dva predmeta riješila sa sto posto – Ivu Barać, učenicu III. gimnazije u Splitu, koja je zasluženu peticu dobila za matematiku više razine te za fiziku.« Autorica nadalje piše: »Promatramo li i učenike gimnazija i strukovnih škola, njih tisuću na ispitu iz matematike uspjelo je skupiti najviše tri boda u cijelom ispitu. Samo oni koji kontinuirano rade sve četiri godine svoga školovanja mogu računati na dobar rezultat na državnoj maturi. Podaci pokazuju da odličan na obveznim predmetima ne mogu dobiti učenici koji u posljednjoj godini školovanja pokušavaju sve nadoknaditi – poručili su tako u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja osvrćući se na veliki jaz između zaključnih ocjena u školi i onih ostvarenih na državnoj maturi.«
U tekstu se tumači: »Promatramo li samo ispite koje su rješavali ovogodišnji maturanti, učenici su najlošije riješili sociologiju čija je prosječna postotna riješenost ispita iznosila od 31 do 40 posto, a najbolje rezultate ostvarili su u stranim jezicima gdje imaju najveći postotak riješenosti, i to na engleskom jeziku više razine, talijanskom i španjolskom. Ništa uspješniji nisu bili ni na ispitima fizike, psihologije, hrvatskog jezika osnovne razine, na kojem je čak 31 posto pristupnika ocijenjeno nedovoljnim. Među maturantima koji su položili najčešća ocjena za hrvatski jezik na osnovnoj i višoj razini je dobar, dok je dovoljan najčešća ocjena za matematiku i na višoj i na nižoj razini. – Svi dionici obrazovnog sustava moraju preuzeti odgovornost za ovakve rezultate – kazala je Ivana Katavić, ravnateljica Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje, izbjegavajući jasno imenovati ‘krivca’ i pravdajući pritom Centar time da on može samo dati preporuke i smjernice, a ne i utjecati na odluke. Na pitanje hoće li ministrici Divjak uputiti jasnu preporuku da ne ukida prag na esejskom dijelu ispita iz hrvatskog jer tako utječe na lošije rezultate, Katavić nije odgovorila.«
Lana Kovačević objavila je u »Večernjem listu« i tekst u kojem je ustvrdila da u Hrvatskoj nikad nije bilo manje učenika, nikad lošiji rezultati i nikad više slobodnih mjesta preostalih za jesenski upisni rok na fakultetima.
»Statistika je to nakon odrađenog ispita visokog rizika u hrvatskim školama, koji služi i završetku srednjoškolskog obrazovanja i upisu na fakultete. Državna matura, kao jedina antikorupcijska mjera u školstvu, koja je prije deset godina označila kraj nekadašnje prakse upisivanja najprije onih kandidata koji su na fakultetima imali veze, a tek onda onih koji su imali bodove i znanje, danas je otkrila poražavajući rezultat.
Učenici nam ne čitaju, lektiru svladavaju s pomoću objavljenih sažetaka, čitanje s razumijevanjem im je potpuna nepoznanica, matematika nesavladiva. I koliko god loše djelovao potez politike koja se prva umiješala u maturu, mijenjajući iz godine u godinu pravila i pragove, odgovornost za loš rezultat podjednako s politikom dijele i učenici, roditelji, ali i nastavnici i ravnatelji škola. Ovi potonji dužni su gradivo prenijeti tako da ga razumije baš svaki učenik u razredu, osigurati pomoć đacima i organizirati dopunske sate te pojednostaviti sadržaj. A ravnatelji su dužni zaposliti sposoban kadar. Loš rezultat učenika, uostalom, ogledalo je i njihova rada, pa bi lista sa školama čiji đaci ne postižu dobre rezultate, umjesto da je skrivena, trebala biti javna i uvjetovati mandat svakog ravnatelja«, piše autorica koja nadalje obrazlaže i da je krivnja na roditeljima koji »moraju biti svjesni da školska ocjena više nema nikakvo značenje, a pritisci na nastavnike za što bolji prosjek ne štete nikome drugome nego njihovoj djeci«.
