Da izvanredno stanje koje traje već gotovo godinu i pol dana veoma utječe na mlade nije nikakva tajna. Novije studije pokazuju da se među njima zbog pandemije i raznih mjera »socijalnoga distanciranja« javljaju razne anksioznosti, pa i simptomi depresije. Osjećaj neizvjesnosti koji prožima sva društvena zbivanja mjesecima stvara dojam da se sadašnje stanje ne će tako brzo okončati, zbog čega mnogi smatraju da ne će proživjeti svoje najbolje dane mladosti na način na koji priželjkuju, upozorava projekt »Obitelj i mediji«.
Narušavanje rutine mnoge tinejdžere i adolescente iznenadilo je i uhvatilo nespremnima. Nisu išli u školu, nisu se mogli družiti uživo sa svojim prijateljima, a puno su vremena provodili pred raznim zaslonima i u virtualnom svijetu. Početno izvanredno stanje u nekima je pobudilo mjeru adrenalina pa su nakupljenu energiju trošili u raznim kućnim aktivnostima, treninzima i drugim fizičkim aktivnostima u kojima su pratili trenere preko Youtubea i drugih društvenih mreža. Neki su energiju »ispucavali« i na tulumima na otvorenom, na gradskim trgovima, ulicama i u parkovima, što su prizori kojima smo mogli svjedočiti i u hrvatskim sredinama. No s obzirom na to da takve aktivnosti više nisu velika novost – i one su mnogima dosadile. Za mnoge mlade postavlja se pitanje što dalje.
To pak vodi mnogim osjećajima depresije, koji su često prikriveni jer se mnogi mladi srame o tome govoriti otvoreno. Presudnu ulogu u liječenju tih ponekad skrivenih rana trebaju imati upravo roditelji i obitelj, navode iz »Obitelji i medija«. Odrasli se trebaju pitati razumiju li uopće svoju djecu, jesu li uronjeni i razumiju li njihov život… Imaju li dovoljno hrabrosti uopće proniknuti u te dubine? »Roditelji trebaju slušati, razumjeti, pa i odobravati bol s kojom se susreću njihova djeca, kako bi pokazali da ih prihvaćaju. Roditelji su najbolji uzori… Vrijeme je da se i oni izgrade kao jaki otčevi i majke koji primjerom pokazuju svojoj djeci kako se treba nositi s krizama… Umjesto da se trudimo maknuti svaku zaprjeku na njihovu životnom putu, pokušajmo im biti blizu onda kada padnu i pokažimo im kako se nakon toga uzdiže. Put prema osobnomu rastu nikada nije linearan ili bez boli«, potiču iz »Obitelji i medija«.
