Na mjestu utvrde i manjega grada iz 13. st., u 15. st. obnovljen je i izgrađen današnji grad Korčula, koji je u 16. st. dobio renesansna obilježja. Na glavnom trgu nalazi se velebna bivša katedrala sv. Marka s prvim spomenom iz g. 1329., a vjerojatno je podignuta na mjestu manje crkve s trima apsidama u 11. st., čiji su dijelovi ugrađeni u novu crkvu. Katedrala je nepravilna oblika i spoj je romanike, renesanse i baroka. Na tri prvotne nadograđena je između g. 1456. i 1573. i četvrta lađa, kapela sv. Roka.
Današnji oblik (bez četvrte lađe) crkva dobiva prema ugovoru o gradnji s majstorom Hranićem Dragoševićem iz g. 1407. Tada je izgrađena crkva s trima lađama koje su odijeljene masivnim kamenim stupovima za podržavanje arhivolta (savijenih lukova) i svodova. Gradnja zvonika počela je g. 1420., a dovršena je g. 1463. Gradnju i opremanje katedrale uglavnom su izvodili domaći majstori. Izuzetak su Jakov Correra koji je crkvi pridodao značajke južne Italije i Bonino iz Milana koji je isklesao kip sv. Marka na glavnom portalu te reljef sa sv. Jakovom. Crkva je posvećena g. 1555.
Likovi Eve i Adama, zabat s lukovima koji su ispunjeni školjkama i životinjskim glavama, a poduprti lavljim glavama, izvedeni su na glavnom portalu. Pročelje završava trokutastim krovištem, ispod kojega je smještena ukrašena rozeta s četirima staračkim glavama. Na susjednom portalu četvrte lađe uklesani su grbovi trojice biskupa, kip sv. Roka i Bogorodice. Stube u zvoniku vode do orgulja (nove s dvanaest registara su od g. 1952.) i kupole sa šest zvona. Lanternu zvonika isklesao je majstor Marko iz korčulanske radionice Andrijić, a u prizemlju se nalazi krstionica uređena g. 1967. s djelima Meštrovića, Kršinića (kip Krista) i Kerdića.
Župa sv. Marka, sa suzaštitnikom sv. Teodorom, od g. 1876. (papa Pio IX.) uzdignuta je na čast opatije u kojoj župnik nosi titulu »archipresbytera« i počasnoga opata.
