Korizma je vrijeme kada se žele priznati osobna ograničenja. Farizeji nisu to uspjeli učiniti. Svjedočanstvo slijepca kojega je Isus ozdravio brzo su protumačili sebi u prilog kako bi zadržali utjecaj. Zabilježio je evanđelist Ivan njihove riječi: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš!« U obrani vlastitih stajališta čovjek ponekad ne preže ni pred čim.
Kako su farizeji mogli tako pokvareno odbrusiti ozdravljenomu čovjeku? Pred sobom su imali čovjeka koji je netom prije bio slijep, a sada se divi svemu što vidi. I kazuje tko mu je to učinio. S njihove strane samo čuđenje. Upiti. Propitkivanja. Na kraju se dogodilo da je onaj koji je ozdravio odjednom postao krivac svojega ozdravljenja. »Sav si se u grijesima rodio!« riječi su osude koja pred sobom nema više čovjeka. Oni pretpostavljaju da nisu rođeni u grijesima, njih grijeh ne dotiče, a toga čovjeka, kojemu organ očiju ni za što do Isusova dolaska nije ni služio, kao da prave lašcem. Po njihovim riječima ispast će da je slijepac mogao vidjeti, ali nije htio. Sve će učiniti da bi održali svoje stajalište – Isus nije prorok, on nije učinio nikakvo čudo.
Ima i danas takvih obrana vlastitih promašenih stajališta. Nije li da trač prvo služi da bi čovjek svoju poziciju ili odluku ili položaj potvrdio? Trač ne služi da se drugoga ocrni, nego da se vlastiti život prikaže u boljem svjetlu. Ovi farizeji nisu željeli doći do istine. Iako su pred sobom imali bivšega slijepca, njih je zahvatila sljepoća koju ni Isus ne može izliječiti. Stali su pred zid, a nisu se htjeli od zida okrenuti. »Sav si se u grijesima rodio«, riječi su kojima se drugi otvoreno trača, omalovažava, ismijava, umanjuje, obeshrabruje, straši. Ušutkava. Samo da bi se vlastita stajališta prikazala savršenima.
Ivan Zlatousti naširoko objašnjava farizejsku osudu bivšega slijepca. Po njemu je bivši slijepac svijetao primjer od kojega kršćani mogu učiti. »Sve dok su očekivali da će zanijekati Krista, smatrali su ga pouzdanim. Ako ste ga smatrali nepouzdanim, zašto ste ga nazivali te ispitivali drugi put? Kada je govorio istinu, tada su ga, kad su mu se trebali najviše diviti, osudili. Predbacuju mu njegovu sljepoću! (…) Ako je slijepac, koji Isusa nije ni vidio, najhrabrije njima začepio usta i radije odlučio biti izbačen nego izdati istinu; kako bismo tek trebali mi pokazati svu smjelost govora prema onima koji Isusa pokušavaju optužiti! Moći ćemo to učiniti ako budemo hrabri i ako obratimo pažnju na Pisma. Još uvijek je jadna narav mnogih, da ni nakon toliko čitanja, ne znaju imena biblijskih knjiga, ne stide se niti drhte dok ulaze bezbrižno na mjesto gdje mogu čuti Božju riječ. (…) Kada nam Bog govori po prorocima i apostolima, mi zijevamo, češemo se, pospani smo. Ljeti nam je vrućina prevelika pa se zaputimo na tržnicu. Zimi nam kiša i glib smetaju pa sjedimo doma. Ali na konjskim utrkama iako nema krova, veći broj ljudi dok padaju jake kiše i vjetar šiba vodu u njihova lica, stoje kao luđaci, ne mareći za hladnoću, niti blato, niti dužinu puta, ništa ih ne zadržava kod kuće, niti sprječava da tamo odu!«
Kršćanin će u vremenu korizme farizejske riječi pažljivo vagati. Ima li sličnih riječi i u svojem životu ili je moguće zauzeti hrabro stajalište bivšega slijepca? Farizeji su bili utjecajni, a bivši slijepac samo običan čovjek kojemu se ni ime ne pamti. Bog je bio na strani slijepca jer je u njemu prepoznao postojanost za vrijeme farizejskoga ispitivanja. Hoće li kršćanin danas poklopiti svoje stajalište i pridružiti se farizejima? Česti su takvi trenutci. To su ona kimanja glavom bez razmišljanja kao što su pokušaji da se drugoga ocrni jer nije utjecajan u društvu. Koliko tek toga ima na poslu! Ušuti se da bi se održala plaća, ne stane se u obranu poštenja jer se ne želi zamjeriti, podlaže se stajalištima koja donose korist.
Slijepac je progovorio. Njega nisu obeshrabrila stajališta farizeja. Nije ga zanimalo što će ga ušutkati ni što će biti izbačen iz njihove blizine. On je svoje rekao i sačuvao čist obraz. Korizma je stoga vrijeme kada kršćanin ne će ostati farizej. Sada je vrijeme priznavanja pogrješaka. Ovo je trenutak grabljenja druge šanse. Tko bi ostao zazidan u svojim stajalištima poput farizeja, taj nikada ne bi rastao, nikada upoznao novost života, a kamoli tek razumio radost kada je slijepac prvi put ugledao ljude koji su bili uz njega u trenutku ozdravljenja.
Gospodine, danas želimo da nam pomogneš razumjeti jakost koju je bivši
slijepac pokazao svjedočeći Tebe koji ostaješ s nama u vijeke vjekova. Amen.
