»Vjerodostojnost komunikacije ne određuje tehnologija, nego ljudsko srce i naša sposobnost da se razborito koristimo sredstvima koja su nam na raspolaganju«, još je prije nekoliko godina poručio papa Franjo. Digitalne tehnologije i društvene mreže mogu se smatrati darom jer su društvu olakšale obavljanje različitih aktivnosti. Svakodnevna prisutnost na društvenim mrežama dio je čovjekove rutine; učenje, poslovi, kontakti s bliskim ljudima preseljeni su u virtualni svijet i tamo se odvijaju s jednakom važnošću kao i u stvarnosti – toliko je duboka postala čovjekova potreba za tehnologijom.
Vrijeme priprave za Uskrs vrijeme je u kojem čovjek posebno razmišlja o molitvi, postu i odricanju i upravo bi korizma mogla biti poticaj za trenutačno odmicanje od »tehnoloških čuda« koja su donijela toliko toga dobroga, ali je zasićenje njima svakoga dana sve prisutnije.
Uz važnost »posta« od društvenih mreža na određeno vrijeme važno je naglasiti kako je bitno brinuti se o sigurnosti na internetu, o kojoj korisnici često premalo razmišljaju. Ove godine 20. je obljetnica Dana sigurnijega interneta, a svake je godine cilj dodatno unaprijediti kvalitetu internetskih sadržaja i usluga, pri čemu je bitna sigurnost na internetu. Život s novim medijima čini ljudsku svakidašnjicu, a problem koji se javlja čovjekova je česta neprisutnost u sadašnjem trenutku zbog toga što mu pozornost odvlače razni medijski sadržaji. Neograničena upotreba interneta i tehnologije ugrožava vrijednost pravoga proživljavanja mnogih životnih trenutaka, pa bi tako »post« od društvenih mreža mogao pridonijeti stvarnoj prisutnosti – u provođenju vremena s obitelju, prijateljima, u prirodi i svemu drugom što čovjeka uistinu obogaćuje.
Svijest o svakom životnom trenutku nešto je što čovjek u ovom užurbanom svijetu ponekad smetne s uma. Bitno je podsjetiti se na ono što je zaista važno, biti svjestan sebe i ljudi oko sebe u punini, a odmicanje od tehnologije i modernoga svijeta na neko vrijeme može pružiti upravo to. Najvažnije od svega je naći zdravu granicu u pristupu novim medijima – iskoristiti brojne mogućnosti koje oni nude, ali se njima koristiti razborito i ne dopustiti da smanje vrijednost izravne ljudske interakcije ili da ugroze dijalog u stvarnosti kao jednu od biti čovjekova postojanja.
Virtualni svijet prožima našu svakidašnjicu i gotovo je nezamislivo provesti dan bez dodira s tehnologijom. Pametni telefon, televizija, laptop – kamo god se okrenemo, prisutni smo u virtualnosti. Ona se produbljuje internetom, svjetskom mrežom koja oblikuje našu rutinu i odvaja nas od sadašnjega vremena. Od trenutka u kojem jesmo i postojimo. Kako se onda odvojiti i provesti korizmu čisteći svoju dušu i svoje misli? Postoje brojne inicijative koje se mogu poduzeti, no najvažnije je početi malim koracima.
Svaki dan možemo probati neku novu taktiku. Primjerice, odlučiti da ujutro, čim otvorimo oči, ne ćemo posegnuti za mobitelom, nego ćemo uzeti prvih nekoliko minuta za sebe. Bilo to čitanje, bila to molitva ili vođenje dnevnika, prva stvar koju odlučimo rano ujutro i prva misao s kojom krenemo u dan obilježit će način na koji ćemo ga provesti. Odlučimo onda imati dobar dan! Osim vremena za sebe, možemo ga podijeliti i s drugima. Umjesto da se ograničimo u svijetu društvenih mreža, mogli bismo više vremena provesti s najbližima ili volontirati za one kojima je naše vrijeme i pomoć najpotrebnija. Opcija za druženje i izdvajanje svojega vremena ima bezbroj, važno je pronaći ono što nas čini najsretnijima i u čemu možemo uživati.
Židovska organizacija pod nazivom »Reboot« promiče koncept koji se zove »digitalna subota«. To je dan odmora u kojem se ljudi odvajaju od tehnologije, osobito računala, iPada i pametnih telefona, kako bi se ponovno mogli povezati sa stvarnim svijetom. Digitalna subota nije kazna, nego način kojim čovjek ostavlja po strani svjetovne brige (barem one koje nam se priopćuju pomoću digitalne tehnologije)«, opisao je Vladimir Trkmić u članku »Post od interneta i društvenih mreža«. Također se osvrnuo na manjak takvih pokušaja u katoličkim zajednicama, premda smo ranije već pisali kako su pape pozivali na »post od televizije« ili medija općenito. Ovo je poziv za sve nas da se potrudimo vratiti zajedničke obiteljske objede i vrijeme koje možemo provesti u zajedničkoj sreći.
Najbolja primjena posta od društvenih mreža može biti nedjeljna misa i nedjeljni obiteljski ručak. Dan kada slavimo Boga i ono najvažnije što nam je svima podario – obitelj.
O iskustvu pomoći bližnjima razgovarali smo s Emili Ibrulj iz Ljubuškoga, studenticom novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. »Sedam godina bila sam aktivno uključena u Franjevačku mladež – Framu Humac, gdje sam kroz različite službe prepoznala važnost pomaganja i davanja sebe i svojega vremena zajednici. Različita volontiranja potrebitima u župi te služenje u bratstvu na izgradnji i formaciji mladih pomogla su mi da uvidim koliko je volontiranje i pomaganje svojevrstan dar koji nam je svima omogućen. Koliko odvojimo vlastitoga vremena prema onomu što je dobro, stostruko će nam se vratiti. Upravo sam djelovanjem u službi za druge primila najviše blagoslova u svom životu«, rekla je Emili. Dolaskom na studij u Zagreb naša se sugovornica uključila u oratorij »Dominik Savio« u župi Duha Svetoga na Jarunu, gdje je aktivna u medijskoj skupini te volontira u duhovnom caffe baru »Jedro« u sklopu oratorija. »Volontiranjem otvaramo svoje srce i širimo ruke za drugoga, a upravo kroz našu otvorenost izlijeva se more različitih darova koje primamo. Osobni i duhovni rast, izgradnja vlastite osobnosti, zahvalnost na svemu što imamo, uviđanje ljepote u svakodnevnim stvarima te na kraju prekrasne uspomene i dragi ljudi koje upoznamo kroz to vrijeme samo su neke blagodati volontiranja. Korizma koja polako kuca na vratima odlično je razdoblje za otkidanje vlastitoga vremena za nešto puno više i vrjednije od prolaznih stvari, za ono što ostaje iza nas na zemlji, ali i u vječnosti«, zaključila je naša sugovornica.U četrdesetodnevnoj pripremi za Uskrs post je najčešći oblik odricanja za koji se vjernici odlučuju. Izraz post najčešće rabimo kako bismo objasnili odricanje od konzumacije određenih namirnica, ali post je mnogo više od toga te ima mnogo različitih oblika. Postiti možemo od loših navika, psovka, svađe, ogovaranja, bilo čega čime štetimo sebi i drugima. Odricanjem i molitvom nastojimo se pripremiti za blagdan Isusova uskrsnuća, nastojimo činiti dobro za Boga, za one koji nas trebaju i za sebe same. Iz strpljenja i naše žrtve proizlazi obraćenje, trenutak u kojem shvaćamo da pridonosimo višemu cilju. Upravo zbog toga korizma je vrijeme u godini u kojem posebno možemo promisliti o svojim djelima i shvatiti da biti vjernik znači konstantno njegovati vrijednosti koje su nam usađene i slušati nebeski glas koji nas vodi kroz svaki novi dan.
Priredili: A. Bukovac, I. Moslavac, V. Lukačin, I. Tomić
