U sadašnje vrijeme popuštanja mjera u borbi protiv koronavirusa češće možemo susretati jedni druge. Velika je radost moći cijeniti male stvari i biti zahvalan na daru brata čovjeka. U tim, ali i svim drugim susretima, stvara se dojam o nekome. Taj prvi dojam neki diviniziraju, drugi uopće ne obraćaju pozornost na njega, a treći (rijetki) imaju ispravan odnos prema njemu. Mnogi poslodavci zapošljavanje osobe temelje na prvom dojmu, što je često posve promašeno. Jednako tako mnogi susreti u potrazi za ljubavlju svoga života i brojni drugi odnosi budu osuđeni na propast zbog lošega prvoga dojma. Zar je moguće procijeniti, poznavati osobu na temelju jednoga jedinoga dojma, pa bio on i – prvi? Nažalost, neki misle da jest. Ponekad se može dogoditi da osoba jednostavno ima loš dan ili samo loš dio dana, a da uistinu nije loša, nego se samo mogao zaredati niz loših događaja koji su osobu učinili neraspoloženijom. Zato je jako važno imati otvoreno srce za svaku osobu.
Moguće je da su, upravo zbog ranjenosti istočnim grijehom, ljudi skloni kod drugih najprije vidjeti loše, a tek onda izboriti se vidjeti dobro. Što bi bilo da su Izraelci pobjegli glavom bez obzira kada su vidjeli Mojsijevu podignutu zmiju, da su taj događaj tumačili na temelju prvoga dojma? Nikada ne bi ozdravili i svi bi poumirali. Zmija, koja je najprije bila znakom prokletstva od postanka svijeta, sada postaje znakom spasenja. Sve do danas upravo taj simbol postaje znakom i tjelesnoga spasenja jer ljekarne svijeta uzimaju upravo zmiju i križ kao svoje izvanjsko obilježje.
Nije kasno u korizmi odlučiti ne osuđivati druge. Čovjek nikada ne zna što je zapravo u nečijoj glavi, srcu ili duši. Zašto da čovjek iz svoga ponašanja ne izbaci nestrpljivost u prometu i drugdje, zlo oko i iz svojih usta otrov ogovaranja i klevete! Poštovati treba svakoga, dati svakomu priliku, a s vremenom čovjek možda nauči voljeti svakoga.
