Jedan je bivši ovisnik, govoreći o uzrocima svoje ovisnosti, rekao nešto jako važno. Pozvao je ljude da obrate pozornost na ono što im se svakodnevno nalazi na obiteljskom stolu. Tvrdio je da to može pomoći ljudima da otkriju koje su njihove svakodnevne ovisnosti, što ih to dijeli jedne od drugih, dijeleći ih u isto vrijeme i od Boga. Što se to najčešće nalazi na obiteljskom stolu? Daljinski upravljač? Mobitel ili laptop? Cigarete? Cvijeće? Da, kazao je bivši ovisnik, i cvijeće može biti znak ovisnosti ako žena od svoga muža i komunikacije s njim učestalo bježi u »svoje cvijeće«.
Za koji će dan katolicima pepeo biti posut po glavi. Započet će korizma. Neki se za to milosno vrijeme pripremaju stavljajući maske, kao da ih već nemaju dovoljno. A kršćani su, pred korizmu, pozvani razmisliti o svim onim maskama koje svakodnevno nose, a ne primjećuju ih. Pozvani su donijeti odluke koje će im pomoći da iz korizme iziđu slobodniji. Slobodniji od zla. Slobodniji za dobro. Bez dobre pripreme, bez nekoga, barem jednostavnoga, »korizmenoga plana čišćenja«, opasnost je da katolicima korizma opet bude kao i svako drugo vrijeme i da nema nikakve razlike od vremena koje mu prethodi ili koje dolazi nakon njega. Promišljanje o vlastitim maskama i pogled na obiteljski stol mogu biti dobro polazište za izradu »plana čišćenja«.
Korizma katolike poziva na pojačanu molitvu, post i djela milosrđa. Mogu li katolici upravo te stvarnosti donijeti malo više na stol u korizmenom vremenu, da zamijene one stvari koje ih zarobljuju i udaljavaju jedne od drugih? Mogu li zajednička molitva oko stola i obiteljska komunikacija s Bogom zamijeniti ekrane svih veličina kojima i katolici gotovo neprestano komuniciraju s drugima, čak i dok su okruženi svojim najbližima s kojima nerijetko možda ne progovore ni riječ? Može li daljinski upravljač na obiteljskim stolovima u korizmi zamijeniti upaljena svijeća? Može li miris tamjana zamijeniti miris cigarete, a Biblija dnevne novine? Mogu li katolici malo »postiti« u svojim užitcima i svojim brigama, da bi malo više pažnje i pozornosti poklonili svojim ukućanima da se ne bi dogodilo da, sasvim iznenada, jednom shvate da su zapravo stranici?