Moji najvjerniji čitatelji, još iz prošloga života i rubrike »Čujem, vidim…«, žale mi se zašto više u tekstovima nema »Sina Oluje«, moga šogora? Da, sve je kriva korona, jer on koji se nije plašio četničkih metaka, sad se splašio nevidljiva virusa znana lika, pa mi je na prigodnu šogi-porugu, još na početku – dok je Papa sam hodio vatikanskim trgom – poručio da ga ne ću tako skoro vidjeti! Ipak, sad kad je na dvije doze dobio još »bustera«, premda i lice tužnoga komičara Keatona, nenadano se odvažio posjetiti nas usred našega brloga, u kojem se tri naraštaja još uvijek ljube kao u (staro)normalnom.
Jasno, nastala je strka, kupovanje na Štefanje, koje je još k tomu bilo nedjelja… Ipak je trebalo Sinu Oluje ugoditi njegovim omiljenom pivom, pa je tim neugodnija bila spoznaja da naš najbliži veliki trgovački lanac – ne radi!? Produljili do »trošicentra« drugog najvećeg lanca, kad i tamo lanac na ulazu?! Do trećeg centra nismo ni išli jer na mobitelu otkrismo da ne radi, pa je moja Jelica preneraženo promucala: »Eto nam, kad prebacujemo program čim počnu vijesti! Možda su javili da je kraj svijeta, a mi ne znamo?! Jer što bi drugo bilo, a da nedjeljom ne rade?!« Naposljetku, pronađosmo otvoren dućan jednog već polunestalog trgovačkog »lančića«. U njemu dakako nije bilo željena piva, ali bolje išta nego sok.
Upravo takav koji je naš zdravljem prosvijetljeni Sin Oluje zatražio, odgurnuvši pivo! A tek monolog… »Sreća da prolaze dani blagdana«, započeo je, »jer moji ratni kompići zovu me. Počeli vadit’ zaostalo oružje, čak i zračnice iz davnih 60-ih, a kad sam pomislio da je to za vrane, rekoše mi da je to za oružanu pobunu protiv orašara! I stvarno, pogledao sam na fotkama, to je grozno! Orašari su nam okupirali grad! Ili su to ubačeni trojanski konji? Fakat, treba ih eliminirati!«… I ne, ne smetaju mog »Sina Oluje« i njegove prijatelje orašari iz pobožnih razloga, nisu oni ni skužili da su to »novi Isuseki«, već… »Uz tolike branitelje spremne dom svoj branit, naslagali su nam tu neke drvene vojake neodređenih odora! Pa ako nisu mogli staviti ‘zenge’ ili ‘hosovce’, imamo mi i senjske uskoke, Trenkove pandure… Ma, i oni ‘Franjini patki’ bolje bi obranili Markov trg od ovih drvenih pajaca!«
Još nismo ni sredili dojmove tog gostovanja, a stigla je nova godina. Još jedna… I dalje ih se broji unaprijed, premda smo Željac i ja, još kad, zaključili da čovjek treba smisliti nešto da mu godine idu naprijed do 50., a onda natrag do prve. Dosad smo »fulali« već petnaestak tih »povratnih«, no tehnologija napreduje, a zahvati u genome i DNK danas su već kao vađenje umnjaka, pa možda nešto i smisle prije naše stote godine. Makar, kako veli moja Jelica: »Već je dragi Bog to izmislio, to da ljudi podjetinje! Dođu sve i do pelena nabroje li se u životu previše novih godina!«
