»KRALJ RICHARD« GOTOVO PA BOŽIĆNI FILM Opjevana rijetka športska osobina – poniznost

»Kralj Richard« američka je biografska drama redatelja Reinalda Marcusa Greena koja je nastala po scenariju Zacha Baylina i prati život Richarda Williamsa, otca i trenera slavnih tenisačica Venus i Serene Williams, koje su i izvršne producentice filma. U glavnoj ulozi odlično se snašao Will Smith (koproducent), a ostatak glumačke postave u istaknutijim sporednim ulogama odradio je solidan posao: Aunjanue Ellis (Oracene Williams), Saniyya Sidney (Venus Williams), Demi Singleton (Serena Williams), Tony Goldwyn (Paul Cohen) i Jon Bernthal (Rick Macci).

Film je svjetsku premijeru imao u rujnu na 48. Telluride film festivalu, a u kina je došao polovicom studenoga (istodobno je pušten i na HBO Max streaming servisu). Greenov film netipična je športska biografska drama jer naglasak ne stavlja na uspjeh sestara Williams, ni na tenis kao šport, ni na trenerske sposobnosti njihova otca Richarda, nego na njegovu osobnost. Prije nego što su se preselili na Floridu Williamsi su živjeli u gradu Comptonu, jednom od najstarijih dijelova (sada) gradskoga područja Los Angelesa koji je na zao glas došao devedesetih zbog nasilnih nereda i kriminala u kojem još prednjače dvije sukobljene ulične bande: Bloods i Cribs. Pritom je i Richard Williams nekoliko puta bio pretučen samo zato što je pokušao zaštititi svoje kćeri od prostačkih komentara ili se jednostavno našao na krivom mjestu u krivo vrijeme.

Unatoč tim okolnostima i vlastitu skromnu podrijetlu, Richard je sanjao o tome da njegove kćeri postanu najbolje tenisačice na svijetu. Međutim, za razliku od nekih roditelja kojima je novac važniji od dobrobiti njihove djece, Richard je veliku pažnju posvećivao zdravu emocionalnomu dozrijevanju i edukaciji svih svojih pet kćeri, pa tako i Venus i Serene. To je posvjedočio u nekoliko navrata i Rick Macci, koji je trenirao sestre u njihovim ranijim godinama. U intervjuu 1999. godine prilikom primanja u Kuću slavnih Macci je rekao: »Richard i ja imali smo uspone i padove zbog mnogo stvari, ali on je uvijek bio nevjerojatan otac tih djevojčica. Da je želio više novca, mogao ih je natjerati da igraju više. Ali mogu se sjetiti 50 puta kada je prekinuo trening jer su Venusine ocjene bile slabe. U mom je uredu učila i francuski, a ja bih govorio: ‘Hej, moramo raditi.’« Ove godine Macci je u jednom intervjuu dodao: »Uvijek je donosio njihove knjige na teren i držao ih pod suncobranom u slučaju da padne kiša. Kad bi počela padati, govorio je: ‘Odnesite svoje knjige gore u Rickov ured i učite.’ To su stvari koje ljudi vjerojatno nikada nisu čuli jer nitko drugi nije bio uključen u to, ali ja sam to vidio svojim očima. Mnogi su upoznali Williamsove, ali nitko nije bio u njihovu krugu četiri godine kao Rick Macci i ja vam kažem: Richard je jedan od najnevjerojatnijih otčeva s kojima sam ikada radio.«

Serena Williams za časopis GQ u rujnu ove godine izjavila je: »Moj je tata bio i još uvijek jest puno ispred svoga vremena. Vidite, kada je netko drugačiji – kada se ne ponaša ili ne izgleda prema očekivanjima – prva je reakcija često strah. Neki misle: Kako da ga slomimo? Moj je tata to očekivao, ali nije dopustio da njega ili našu obitelj slome.« Te riječi imaju posebnu težinu ako se uzme u obzir da je u vrijeme kad je Rick Macci postao trener sestara Williams Jennifer Capriati, jedna od najvećih teniskih talenata toga vremena i polaznica Maccijeve teniske akademije, već imala problema s drogom, zbog čega je bila uhićena. To je bio jedan od razloga zašto Richard nije dopuštao da se Venus natječe na turnirima prije napunjenih 14 godina, a Serena je već napunila 16 kad se počela natjecati. Sve to zasigurno je pozitivno utjecalo na sestre Williams kao osobe, a čini se i kao športašice s obzirom na to da su i jedna i druga imale vrlo duge i uspješne karijere, kao i stabilan život bez afera bilo koje vrste. Iz sadašnje perspektive »generala poslije bitke« možda se i ne čini toliko impresivno to što je Richard postigao, ali sigurno više ne zvuči ludo i megalomanski ono što je govorio prije toga uspjeha.

Naime, Rick Macci je podijelio još jednu vrlo zanimljivu priču o Richardu: »Richard mi je ubrzo nakon što smo se upoznali rekao: ‘Rick, ne samo da će moja djeca biti broj jedan, nego će zaraditi toliko novca da ne će znati što učiniti s njim. I ne samo da će snimiti film o mojim kćerima, snimit će film o meni i nazvat će ga Kralj Richard. To je bilo 1991. On mi je to rekao.« Unatoč svemu tomu, Richard Williams (barem ovaj kakvim ga je portretirao Will Smith) ostao je skroman i jednostavan čovjek s obje noge na zemlji. Paradoksalno, čini se da je bio mnogo ponosniji i tvrdoglaviji dok su Venus i Serena bile male nepoznate djevojčice iz Comptona nego kasnije kad su postale slavne zahvaljujući športskomu uspjehu kojemu je on uvelike pridonio.

Poznavatelji tenisa (i ne samo oni!) u svijetu jako dobro znaju tko su Venus i Serena Williams, ali sada, zahvaljujući »Kralju Richardu«, zna se ponešto i o njihovu otcu i prvom treneru – među ostalim i to da Zlatko Dalić i Richard Williams dijele barem jednu karakteristiku: obojica inzistiraju na poniznosti. Možda je to i najvažnija lekcija filma u sadašnje doba u kojem postaje jasno da se svijet nalazi usred velike krize povjerenja u znanost, institucije i druge tekovine zapadne civilizacije. S jedne strane i neki znanstvenici i neke institucije snose odgovornost za tu krizu, a s druge strane, možda više nego ikad u poznatoj povijesti, postaje jasno da obrazovanje i tehnološki napredak nisu dovoljni za stabilnost društva osobito kada nedostaje poniznosti i spremnosti da se preispitaju vlastita stajališta i vrijednosti. Za Williamsa i Dalića uspjeh nije potpun ako čovjek ne očuva poniznost, a pitanje je je li uopće pravi uspjeh moguć ako je tko izgubio poniznost.