Pomalo iznenađuje tvrdnja psihologa da ljudi ne vole promjene. Radije će trpjeti nešto loše i poznato nego ući u novo i nepoznato, makar to novo bilo bolje. S druge strane teško je oteti se dojmu da suvremeni čovjek mijenja sve pod svaku cijenu; novo je dobro jer je novo, navodno. Brojni su dojma da Crkva umire; njezina je promjena prilagođavanje svijetu, odustajanje od temeljnih istina, konformizam. U strahu da nije više zanimljiva, takva bi Crkva postala mlaka, sladunjava, bezizražajna. Takva Crkva nikomu nije potrebna jer ne daje nikakvu orijentaciju u životu. To su suhe kosti o kojima govori prorok. Bog kaže: »Ja ću otvoriti grobove vaše.« Isus kaže: »Lazare, izlazi!« I čovjek oživljava. Bog može i suhe kosti Crkve oživjeti svojim Duhom, ali to treba htjeti. Treba umrijeti svijetu i »tjelesnim požudama«, kako kaže Pavao, i probuditi se na Kristov poziv.
