»Deklaracija o pravima djeteta« Ujedinjenih naroda iz 1959. godine određuje deset temeljnih načela koja trebaju biti orijentacija i u donošenju hrvatskih propisa koji trebaju težiti osiguravanju sretnoga djetinjstva te potpunoga tjelesnoga i duševnoga razvoja djeteta u obiteljima s djecom. Ista deklaracija djetetom smatra sve mlade do 18. godine, što je u proturječju s hrvatskim zakonodavstvom koje se bavi pitanjem doplatka za djecu. Nažalost Zakon o doplatku za djecu, koji je u dvanaest godina mijenjan i dopunjavana osam puta, određuje da je doplatak moguć za djecu do 15 godina, iznimno dulje ako se radi o nastavku redovitoga školovanja. Zato djeca u ruralnim područjima, posebice seljaka, koja nemaju mogućnosti daljnjeg školovanja, a ni zaposlenja, ne ostvaruju pravo na doplatak za djecu nakon 15. godine. Tako se silom prilika naš podmladak upućuje na rad u inozemstvo.
Valja na tragu demografske i iseljeničke problematike upozoriti da kriterij za promjenu sadašnjih propisa o doplatku za djecu treba biti demografski. Doplatak treba biti u službi demografske politike, a ne samo uska socijalna mjera ili instrument borbe protiv siromaštva. Tako postavljeni propisi trebali bi pravo na dohodak priznavati do 18. godine svakomu djetetu, bez obzira na dohodovne cenzuse.
Dohodovni su cenzusi godinama neka vrsta »biča lažne pravednosti«. Njime se kažnjavaju obitelji prosječnih primanja koje imaju jedno ili dvoje djece, a određuje ih se na temelju proračunske osnovice. Ona je pak u hrvatskoj praksi neosjetljiva na inflaciju ili na bilo kakve ekonomske i financijske promjene, kao što su rast plaća ili porast troškova života. Dovoljno je uzeti primjer obitelji s jednim djetetom. Proračunska osnovica za 2024. g. utvrđena je u svoti od 441,44 eura. Propisano je da ukupan prihod svih članova kućanstva u prethodnoj godini ne smije prelaziti 70 posto proračunske osnovice. Dakle, u tom je slučaju doplatak moguć ako samo otac radi i ostvaruje prosječnu neto plaću, koja je u 2023. iznosila 1148 eura. Ako se majka zaposli i ostvaruje prosječan mjesečni neto prihod također u svoti prosječne neto plaće, stanje se mijenja. Ukupno supružnici zajedno ostvaruju prosječno 2296 eura mjesečno pa sada njihov prosječan mjesečni neto prihod podijeljen na tri člana kućanstva iznosi 765,33 eura. Zakonodavac je u međuvremenu mijenjao postotak kojim se utvrđuje dohodovni cenzus. Tako je dohodovni cenzus od 309,01 eura (koji se ne smije prelaziti) povećan na 618,02 eura. No unatoč tomu obitelj iz prethodnoga primjera ne može ostvariti pravo na doplatak za svoje dijete.
Postavlja se pitanje zašto se glede uvjeta za priznavanje prava na doplatak za djecu provodi neka vrsta »igra mačke i miša«, koja korisnike prava drži u stalnoj neizvjesnosti i strahu svake godine, uz obvezu prikupljanja raznih potvrda i podnošenja novih zahtjeva. Mirovinska birokracija nije u ovom slučaju kriva jer potrebu stalnoga administriranja stvara zakonodavac svojim propisima i nepotrebnim cenzusima.
