Hrvatska nije pravo ni predahnula s početkom procesa popuštanja strogih protuepidemijskih mjera, a već joj se najavom parlamentarnih izbora za početak srpnja nameće novo sustavno odvraćanje od aktualne stvarnosti. U vrijeme kad nipošto nije moguće poznavati razmjere štetnih posljedica prijetnje širenja koronavirusa i reakcija na pojavu toga virusa, u vrijeme dok je jako puno ljudi zaraženo velikim strahom, čak i panikom, hrvatskim građanima umjesto kakve-takve normalizacije života i djelovanja nameće se političko i politikantsko nadmetanje za zadržavanje odnosno osvajanje vlasti. Premda vladajući, o kojima zapravo najviše ovisi kad će biti parlamentarni izbori, službeno nisu potvrdili, mediji, a i neki političari barataju s datumom 5. srpnja kao danom izlaska na birališta. Nije jasno jesu li taj datum novinarima i nekim političarima kriomice, potiho priopćili predstavnici vladajuće garniture ili su izvor za taj datum opozicijski političari (koji svoju spoznaju crpe iz izvora stvarnih upravitelja Hrvatske), no više događanja opravdava slutnju da su vjerojatni izbori zacrtani baš u tom terminu.
U tom kontekstu mogu se razumjeti apsolutno ničim izazvane grube riječi predsjednika države o bacanja ploče postavljene u čast pokojnim hosovcima poginulima u oslobađanju Jasenovca koje su zapravo »bačena kost« političkoj javnosti u kojoj upravo pred parlamentarne izbore ipak mora doći do diferencijacija da bi se opravdalo hrvatsko skromno, uvelike predvidljivo i prividno višestranačje. Glodanje te »bačene kosti« upravo je ono što je u predizborno vrijeme najpotrebnije političarima bez obzira na stranačku pripadnost ili na predznak političke orijentacije. Također i predstava, odigrana u petak 1. svibnja u Okučanima, u kojoj je uz vladajuće ponovno sudjelovao i Predsjednik, nova je, a zapravo već prastara i otrcana »bačena kost« za iniciranje podjela na pitanjima koja udaljavaju svijest od sadašnjega stvarnoga kriznoga trenutka i vrlo zahtjevne, možda čak i tjeskobne bliske budućnosti. Na djelu je politička igra odnosno politikantstvo koje je potrebno jedino i isključivo političarima za zavaravanje birača. I tretiranje Nacionalnoga stožera za civilnu zaštitu – koji su političari bez obzira na ideološko-političku obojenost, glavna struja javnoga mnijenja i mnogi mediji donedavno glorificirali do neba, a sada ih sve više gledaju kroz stranačke naočale – jasno je očitovanje da je prošlo vrijeme kakvoga-takvoga zajedništva odnosno da nastupa vrijeme u kojem »svaka ptica svomu stranačko-političkomu jatu leti«.
Ipak sa stajališta općega dobra za cjelokupno hrvatsko društvo potrebno je postaviti pitanje je li stvarno opravdano gotovo šest mjeseci prije isteka mandata fokus javnosti usmjeravati na zadržavanje ili osvajanje političke vlasti u Hrvatskoj. Naime, četverogodišnji mandat sadašnjega saziva Hrvatskoga sabora, koji je konstituiran 14. listopada 2016. godine, istječe tek 14. listopada ove godine, i redoviti parlamentarni izbori trebaju se po slovu Ustava održati najranije mjesec dana odnosno najkasnije dva mjeseca od isteka mandata zastupnika Hrvatskoga sabora. Sadašnja garnitura na vlasti ima na raspolaganju gotovo pola godine, relativno veliko razdoblje koje se u Hrvatskoj u aktualnoj u potpunosti neprepoznatoj krizi nipošto ne bi smjelo olako prokockati. Već dosadašnji tijek krize u EU-u i Hrvatskoj pokazao je koji su nužni zaokreti ponajprije u hrvatskoj gospodarskoj politici i političari koji stvarno žele služiti dobru hrvatskoga društva i hrvatske države ne bi ih smjeli ni ignorirati ni odgađati.
Ne učini li sadašnja garnitura ništa glede tih vrlo konkretnih i prepoznatljivih zahtjeva i potreba, glede jačanja proizvodnje, osobito poljoprivredne, glede jačanja stupnja energetske i financijske neovisnosti, nego radije raspusti Hrvatski sabor, sljedeća će se vladajuća garnitura s tim istim pitanjima suočavati sa zakašnjenjem dugim barem godinu dana jer ranije ne će biti sposobna pohvatati ni sve konce da bi mogla donositi prave odluke. U krizi izgubiti tako relativno veliko razdoblje obično ima katastrofalne posljedice i uvijek je traženje rješenja i izlaska dodatno otežano i izgledi za uspjeh bitno su smanjeni. Odgovorni političari nipošto ne bi smjeli bježati od suočavanja s novonastalom situacijom na međunarodnom planu i aktualnom rastućom gospodarskom i financijskom krizom, a politička odluka o prijevremenom raspuštanju Hrvatskoga sabora, što je preduvjet za raspisivanje parlamentarnih izbora, značila bi upravo bijeg od suočavanja s krizom. Sadašnja vladajuća garnitura, koja je, vođena parolom stabilnosti, političkim i ideološkim kompromiserstvom, sve do sada izbjegavala donošenje rješenja koja jedina odgovaraju hrvatskim konkretnim prilikama uzimajući u obzir stvarne hrvatske komparativne prednosti, sada, na kraju mandata, ima priliku osvjetlati svoje lice. Hrvatska je posljednjih 20 godina potratila previše vremena na kojekakve iluzije i moderne mitove pa sadašnja kriza zahtijeva odlučno reformsko djelovanje u smjeru obnove proizvodnje i vraćanja legalnim i legitimnim hrvatskim nacionalnim ciljevima.
