Posljednje nedjelje kroz godinu Crkva slavi Krista Kralja. Bog je Kralj i jedna od njegovih zadaća jest razlučivanje. Na kraju vremena upravo će tako učiniti s ljudima: »A on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«
Čim se spomene glagol »razlučiti«, kao da je potrebno jače upregnuti moždane vijuge. Razlučivanje je više od pukoga razdvajanja, kao da bi se samo nešto stavilo na jednu hrpu, a drugo na drugu; to je bolno, iziskuje izbor u kojem se jedno uzima, a drugo odbacuje. Kritički je to izbor kojega bi se neki najradije i odrekli jer svaki izbor traži objašnjenja, opravdanja, argumente. Bog će na kraju vremena razlučiti ljude. Eto jednoga teškoga izbora. Kako razlučiti? Kako ne imati samilosti? Kako se ne zaustaviti te popustiti pred zacakljenim očima pojedinca koji je maloprije bio najgori podlac? Bog razlučuje, neizbježno sudi. Pa i nije to loše…
Koliko se često čovjek zaustavi kada bi trebao razlučiti? Poznato je svakomu kada je potrebno prekinuti neko prijateljstvo jer se razlučilo da se radi o iskorištavanju. Ili kada se shvati da je rodbini nakon smrti obiteljskoga člana stalo više do materijalnoga bogatstva negoli do zajedničkoga suživota. Razlučivanje kucka po savjesti, traži odlučnost, traži i zamjeranje, donosi izloženost, ostavlja rane koje tek trebaju zacijeliti, a ožiljci će biti korisno iskustvo.
Bilo bi lijepo da je život ružičast, onda ne bi bilo razlučivanja. Sve bi se prihvatilo kako jest, sve bi bilo dobro, svime bi čovjek bio zadovoljan. Ma kakav bi to bio život? Kakvo bi iskustvo donijela takva dosada u kojoj bi se samo besprigovorno kimalo glavom? Razlučivanje je trenutak kada se od djeteta rađa odrasli čovjek, onaj koji će biti spreman pretrpjeti kako bi ostao pošten, kako bi zadržao poniznost, kako bi odgojio obitelj.
Bog je Kralj. Na kraju On razlučuje, On donosi posljednje odluke. Nipošto pred Njim nije lak zadatak. I prije toga sudnjega čina poziva svakoga da prije svega razluči svoj život: što je korisno, što izgrađuje, što donosi budućnost, gdje se nalazi spasenje, u čemu je neprolazna sreća. Odgovori su jednostavni, nalaze se u Bogu koji posljednji razlučuje.
Ivan Zlatousti u homilijama O snazi čovjeka da se odupre Đavlu iznosi razliku ovaca i jaraca: »Strašan je sud: strahovit za grešnike, ali odgovoran. Onima koji su svjesni dobrih djela, sud je poželjan i blag. ‘Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.’ Zašto su jedni ovce, a drugi jarci? Ne da biste naučili razliku u njihovoj naravi, već u njihovoj svrsi. Zašto su oni bez suosjećanja proglašeni jarcima? Ta životinja ne nudi doprinose ni mlijekom, ni potomstvom, ni dlakom onima koji ju posjeduju. Velik je prinos od ovce i njihova prirodna vuna, i potomstvo, i mlijeko. (…) I jedni i drugi su primili ista obećanja, iste nagrade bi bile obojici dodijeljene da dobro čine. Ista je osoba došla i jednima i drugima: iste gladi, isti stranac. Sve je bilo slično. Kako onda kraj nije isti? Nisu iskazali istu namjenu.«
Kršćanski put isto je tako put razlučivanja. Dobro je papa Franjo u Sinodi o sinodalnosti spomenuo važnost razlučivanja. Razlučivanje je prepoznavanje znakova čudesnoga Božjega djelovanja u ljudskom životu. Bog je blizak u nekim neočekivanim, pa i neugodnim situacijama koje vjernika mogu zateći. Nisu li to snažni trenutci kada je potrebno zauzdati osobne prohtjeve da bi se pomoglo svojemu bližnjemu? Prilike kada se može drugomu učiniti neko dobro? Razlučuje se u onim trenutcima kada se bira između činjenja dobrih djela i zatvaranja očiju pred tuđom patnjom. Ti snažni izbori, koji na kraju dovode ili do duhovnoga ispunjenja ili do kukavičluka, put su ostvarivanja kršćanskoga života.
Bog razlučuje ovce od jaraca, onih koji su razlučili priliku od neprilike. Sada poziva svakoga kršćanina neka zauzme svoje stajalište, je li marljiva ovca ili tvrdoglavi jarac koji ne želi prestati sjediti na dvije stolice. Božji izbori sasvim su konkretni: pomoći bližnjemu, odjenuti gola, nahraniti gladna, biti suputnik unesrećenima. Na tim stvarnim ljudskim problemima gradi se razlučivanje. Ne stvara se ono u maglovitom promišljanju, nego u odlukama koje mijenjaju ljudske živote.
Gospodine, odgoji nas da budemo ljudi koji razlučuju jer ćemo se po
svojim odlukama, koje rađaju bolnim uzdržljivostima, usmjeriti prema
Tebi koji razlučuješ naš život da bi nas na kraju vremena približio
svojemu Sinu koji kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
