Ususret izborima za zastupnike u Europskom parlamentu rodila se ideja koju predvodi stranka Most iz koje su pozvali građane da, kako su prenijeli mediji, »daju potpis na njihovu inicijativu da EU vrate kršćanskim korijenima« i »da kršćanska baština uđe u temeljne osnivačke ugovore EU«. Pokretanje inicijative pratilo je obrazloženje da je Europskoj uniji potreban zajednički vrijednosni okvir, da se hrvatski birači ne trebaju sramiti svojih korijena, svoje kršćanske baštine, za koju Most sada želi da uđe u temeljne osnivačke ugovore EU-a kako bi se upravo na tim izvorima stvarale zajedničke politike »i da bi naši ljudi mogli živjeti bolje«.
Cilj je, kažu iz Mosta, prikupiti do 100 000 potpisa te potaknuti sličnu građansku inicijativu u drugim zemljama kako bi se prešao broj od milijun potpisa u Europskoj uniji. Kada se dosegne taj broj potpisa, dužna je reagirati i Europska komisija.
Na prvi pogled neke vjernike moglo bi naljutiti ako je cilj Mosta pridobiti birače preko apeliranja na njihove kršćanske osjećaje, pogotovo ako se zna da ljubljeni i sveti papa Ivan Pavao II. nije uspio u istoj misiji u vrijeme svojega pontifikata – a nije imao nikakve političke ambicije. Znalcima je poznato u kojoj je mjeri crkvenim ustanovama i njihovim predstavnicima za vrijeme pape Poljaka bilo stalo da spominjanje kršćanstva uđe u preambulu tzv. europskoga ustava. Kada je u lipnju 2004. oblikovan konačni prijedlog ustava, ali bez spominjanja kršćanstva, nezaboravnim ostaje kako je papa Ivan Pavao II. u nagovoru nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja ostavio po strani napisani tekst te odlučno, gotovo ljutito, na poljskom jeziku zavapio: »Ne režu se korijeni iz kojih se rađa i iz kojih je izrasla kultura i civilni napredak našega doba!« Reklo bi se da je godinama osobno i javno lobirao za tu ideju, i to nimalo suptilno. Tražio je od političara da nedvosmisleno priznaju činjenicu kršćanskih korijena i da se ne odreknu istine o europskoj prošlosti. Snažno je to učinio prvi put u Santiagu de Compostelli 1982. kada je uputio »staroj Europi krik pun ljubavi«, pozivajući je da ponovno otkrije svoje kršćanske korijene. I prije donošenja prijedloga teksta ustava 2004. Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE) organiziralo je svojevrsno političko-duhovno hodočašće u isto svetište, a okupilo je oko 300 biskupa i istaknutih laika iz 25 narodnosti, među kojima su bili mnogi utjecajni političari.
I to je prošlo bez očekivanoga uspjeha. Zato može izgledati naivnim današnji san jedne male stranke iz Hrvatske da će se nekom peticijom po tom pitanju nešto bitno promijeniti u ustanovama u kojima gotovo da postoji strah kad se vide dva drvca jedno preko drugoga.
Ipak, inicijativa Mosta donekle je znakovita i ne bi ju trebalo olako odbaciti. Iako pothvat pape Ivana Pavla II. naizgled nije uspio, fascinira to da ideja u koju je uložio velike snage posljednjih godina svojega pontifikata nije umrla. Štoviše, u posljednje vrijeme, usporedno s razočaranjem u politike koje su rastakale gotovo sve što je vrijedno u ljudima i društvima, kao da sada jača među Europljanima svijest o kršćanskim korijenima i želja za političkim snagama koje se tim korijenima ne će populistički poigravati.
