Još od malih nogu roditelji i odgojitelji uče djecu lijepomu ponašanju, pristojnosti i prikladnomu odijevanju. Riječ je o normama koje ulaze u bonton. Primjenjuje se cijeli život i to s više ili manje uvažavanja. Osim bontona, postoji viši stupanj propisanih pravila, a to je protokol. Njegova je definicija kratka i jasna: dogovoreni postupak koji treba slijediti u određenoj situaciji. Upravo dogovoren postupak provodi se u međudržavnim odnosima i susretima predsjednica i predsjednika država pa se kaže da je riječ o diplomatskom protokolu kojim su dogovorena pravila i običaji o ponašanju i diplomatskom ophođenju.
Pritom nije riječ o osnovnim pravilima bontona, nego o ponašanju koje mora naučiti svaki predsjednik ili predsjednica države, kao i svi koji se bave diplomacijom, odnosno političkim djelovanjem. Diplomatski protokol propisuje više pravila, a među ostalima i način odijevanja.
Diskreciju i nenametljiv stil kako kod muškaraca tako i kod žena, u diplomatskom bi protokolu trebali svi poštovati. Ne samo da su tamna odijela dio diplomatskoga protokola kod muškaraca, nego je tu i bijela košulja, obvezna kravata te klasične cipele. Pri tome su upravo važni detalji, od načina kako je zavezana kravata, koja je duljina sakoa, koja je duljina rukava na sakou jer bi orukvica košulje morala provirivati oko jedan centimetar ispod rukava sakoa i sl. Duljina hlača upravo je simbol dobro odjevena muškaraca. Hlače bi trebale pokriti stražnji rub pete cipela, a čarape bi trebale biti u istoj boji kao i odijelo. To je samo osnovni dio protokolarnoga odijevanja, no postoji još niz detalja koji se vežu i za bonton i za sam protokol.
Kako se žene sve više bave politikom, čini se da se sve više i sam protokol mijenja. U odabiru odjeće imaju široki raspon raznolikih odjevnih predmeta. Tako su se širom otvorila vrata najvećoj manipulatorici: modi.
Bez obzira na protokol, odnosno na dogovorena pravila, žene su dopustile da moda upravlja njihovim načinom odijevanja pa se često iz neznanja krši protokol. Primjerice, za vrijeme mandata predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Baracka Obame njegova supruga Michelle uporno je kršila pravila protokola odijevajući haljine bez rukava, premda to ni po protokolu, a ni po bontonu nije bilo dopušteno. S pravom su se neki pitali je li riječ o pokazivanju moći pa prva dama prkosi protokolarnim pravilima koja dobro poznaju savjetnici u Bijeloj kući ili ju je pak lukava moda vješto natjerala da krši pravila.
Pri susretima s kraljicom Velike Britanije toliko puta su na vidjelo došle protokolarne grješke koje jednim dijelom pokazuju nepoznavanje protokola, kao što je visina potpetica na cipelama koje će se pri takvu susretu obuti, ali i jednostavno zanemarivanje pravila u svrhu da se podrži modni hir.
Na primjer, pokojna britanska princeza Diana na svakom diplomatskom koraku bila je pažljivo protokolarno odjevena, a danas veliki modni teret nosi vojvotkinja od Cambridgea Catherine Elizabeth Middleton, supruga britanskoga princa Williama, koja je možda pokušala kršiti stoljetni engleski protokol, no nije uspjela. Tako danas nosi šešire i ostala pokrivala za glavu koja su propisana protokolom. Ideju da nosi haljinice iz serije obične konfekcijske kuće brzo je napustila i već dulje vrijeme nije viđena u nekom »modnom hiru«.
I tako je moda, bez obzira na titulu koju osoba nosi, bez obzira na to kojim se diplomatskim poslom bavi, postala toliko važan čimbenik da se uspjela probiti na naslovnice svih dnevnopolitičkih novina i portala, nalazi se posvuda, pa i tamo gdje joj zapravo i nije mjesto.
Danas se pri raznim državničkim susretima na kojima su prisutni utjecajni predsjednici velesila, pri inauguracijama ili ceremonijama, više piše o tome kako su odjevene prve dame nego o sadržaju i važnosti susreta. Tako je postala udarna vijest da se američka prva dama Melania Trump pojavila u maslinastozelenim trapericama i bijeloj košulji od trapera. Pri tome je neizostavno raščlanjena odjeća, kao i modni dodatci, s precizno izračunatom cijenom u kunama. Pa su mediji tako izračunali da je nosila torbu Celine (model Luggage Phantom) vrijednu 20 300 kuna te sandale s uzorkom pitona koje potpisuje Manolo Blahnik vrijedne 5600 kuna.
Koliko li sreće za lukavicu modu koja je uspjela ući u živote običnih, jednostavnih ljudi i to putem nebrojenih naslova i članaka koji se svakodnevno pojavljuju i bombardiraju nas sa svih strana informacijama o tome kako su i na koji način odjeveni oni koji bi po protokolu trebali prednjačiti diskrecijom.
Postalo je važno čitati i gledati kako su odjevene političarke ili političari u Hrvatskom saboru. Tko nosi kakav skupocjen sat ili koliko stoji ženska torba. Osim tih »bitnih« informacija, važno je biti obaviješten i o modnim izletima preuskih i prekratkih sukanja, haljina, sve do zgužvanih košulja i kravata. Naslovi su postali spektakularni kako bi potaknuli ljudsku znatiželju i osigurali što veću čitanost.
O načinu odijevanja hrvatske predsjednice toliko se pisalo i govorilo da je već i sama njezina odjeća postala politički čimbenik. Tako je svaki naslov koji je vezan za njezino odijevanje postao važna vijest, posebice ako je izazvao lavinu komentara o tome je li haljina bila primjerena i protokolarna za određeni diplomatski susret. Postalo je manje važno s kime se sve susrela, što je rekla i što je dogovorila. No odgovornost za eventualne grješke u predsjedničinu protokolarnom odijevanju ne mogu se pripisati dnevnopolitičkim komentatorima, nego savjetnicima koji poznaju protokol.
Tko bi još mogao reći da moda ne zabavlja ljude! Cereka se svima u lice i vješto manipulira prvo onima koji ju konzumiraju, onima koji krše protokol, ali ipak se najviše narugala onima koji takve vijesti prenose. Ni sami nisu svjesni da ih je lukavica namamila i da je pokazala svoju nevjerojatnu moć.
Treba dobro razmisliti o staroj izreci koja kaže da odjeća ne čini čovjeka, no ako ga ne čini, moda je ta koja utječe da se o odjeći govori, piše i čita.
