Poput prvih kršćana, i današnji naraštaj krštenih čine novi ljudi, nanovo rođeni kroz krštenje – rođeni »s visine«. U krštenju je Otac Bog preuzeo ljudske živote. Učinio je ljude dionicima Kristova života i dao im Duha Svetoga. Taj sakrament daje neizmjerno dostojanstvo ljudima da su djeca Božja i pozvani na svetost, što je jednostavno punina božanskoga sinovstva. Svetost, dakle, nije samo pitanje vanjskoga ponašanja. To ne znači težiti samo moralnomu savršenstvu. Umjesto toga, to znači željeti da život milosti koju je Bog ulio u ljude doista postane izvor cjelokupnoga postojanja – sve potpunije sudjelujući u osjećajima Sina, sa srcem koje je sve više slično njegovu.
S krštenjem počinje čudesna pustolovina ljubavi, život koji nije samo nov, nego ga Gospodin želi neprestano obnavljati pod uvijek iznenađujućim dahom Duha Svetoga. Snagom Duha Svetoga krštenje čovjeka uranja u smrt i uskrsnuće Gospodinovo, utapajući u krsnom zdencu ‘staroga’ čovjeka kojim dominira grijeh, koji odvaja od Boga, i rađa novoga čovjeka, ponovno stvorena u Isusu Kristu. Svi znaju datum svojega rođenja, ali ako slave rođendane, zašto ne slaviti – ili se barem prisjetiti – dana ponovnoga rođenja?
Većina je ljudi naslijedila katoličku vjeru od svojih roditelja i, Božjom milošću, nadnaravni je život započeo u njihovim dušama od trenutka kada su kršteni kao novorođenčad. Ali treba kroz cijeli život obnavljati odlučnost ljubiti Boga iznad svega.
Čovjeka krsni poziv uvodi u »dinamičnost« življenja pod poticajem Duha Svetoga. Njegovu vjernost Bogu ne karakterizira tromost i monotonija, nego stalna novost slobodnoga odgovora i ljubavi. Benedikt XVI. je poručio: »Kako je velik dar krštenja! Kad bismo to u potpunosti uzeli u obzir, naši bi životi postali neprestano ‘hvala’. Kakva je to radost za kršćanske roditelje, koji su vidjeli kako se kroz njihovu ljubav rađa novi život, dovesti svog sina ili kćer u zdenac za krštenje i vidjeti to dijete ponovno rođeno u krilu Crkve, za život bez kraja!«
Iako se mnogi ne mogu prisjetiti dana kada su bili »nanovo rođeni«, uvijek ga se mogu sjetiti u svojoj molitvi. I zahvaliti Bogu i ljudima čijom je vjerom Bog pojedinoga čovjeka ugradio u Kristov život. Marijin život, od trenutka njezina »fiat« – »neka mi bude!« – od navještenja sve do njezine tihe riječi podno križa, primjer je vjernoga odgovora.
