Svećenik je u našoj župi ove godine najavio blagoslov kuća u adventu, što do sada nije bio običaj. Ne znam odakle takve novotarije, ali taj posjet svećenika uvijek vežemo uz božićne dane, bor, jaslice i atmosferu u kojoj slavimo Božić. Ima li opravdanje za takvu promjenu termina?
Čitatelj
Ne bismo rekli da je riječ o novotariji, premda ste se iznenadili zbog najave svojega svećenika u župi, pretpostavljamo župnika. Pastoralna praksa glede blagoslova kuća – zapravo molitvenoga pohoda obiteljima s kojima netko od svećenika iz župe ili onih koji im u tome pomažu moli za blagoslov obitelji – u nas i u svijetu je različita. Mogli bismo reći, već nekako prema mjesnim i krajevnim običajima. Tako u nas blagoslov obitelji započinje uglavnom odmah poslije Božića, na blagdan sv. Stjepana, te traje do završetka božićnoga vremena ako župa nije prevelika. Ako je velika, blagoslov se nastavlja, a posebno u sadašnje pandemijsko doba. No svećenici u nekim župama u nas i u svijetu cijelu godinu pastoralno obilaze svoje župljane, a njihov pohod nije vezan uz božićno vrijeme. Neki to čine oko Uskrsa ili u neko drugo vrijeme. No bez obzira na to što se u posebnim prilikama blagoslov može organizirati i u drugo vrijeme, božićno se vrijeme nekako »uobičajilo« i zadržalo, pretpostavljamo – premda za to nemamo neke »čvrste« dokaze – i zbog toga što se uz božićne blagdane veže i okupljanje obitelji, pa doista nema boljega vremena za pastoralni obilazak i blagoslov obitelji, baš onda kada je većina članova na okupu i kada vlada posebno raspoloženje povezanosti i obiteljske privrženosti po uzoru na svetu nazaretsku obitelj Marije i Josipa u kojoj se rodio Isus, naš Spasitelj. »Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji« (br. 152.) Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata ističe: »Tijekom Vazmenoga vremena – ili u drugim razdobljima godine – vrši se godišnji blagoslov obitelji koje se posjećuje u njihovim domovima. Taj, vjernicima veoma drag običaj, preporučen pastoralnoj skrbi župnika i njihovih suradnika, u kršćanskim je obiteljima dragocjena prigoda za odjek spomena trajne blagoslovne Božje prisutnosti, poziv na življenje u skladu s Evanđeljem, poticaj roditeljima i djeci da čuvaju i promiču otajstvo svoje ‘kućne crkve’.«
Pozdrav. Mlađi smo bračni par koji planira graditi kuću za obitelj u blizini Zagreba. Od svojih smo roditelja čuli da bi bilo preporučljivo da u temelje kuće položimo krunicu ili kakav predmet kao zagovor za sretnu gradnju. Malo nam je to djelovalo čudno, ne znam kako se postaviti prema tome. Možete li nam pomoći?
Zahvalni par
Ako su Vaši roditelji s vjerom i iskrenom pobožnošću potaknuli da u temelje položite krunicu ili neki drugi nabožni predmet za sretnu gradnju, nama se čini da je to prihvatljivo. Naime, vrlo često kao vjernici utječemo se Bogu ili svetcima za zagovor u raznim životnim okolnostima, bilo onima sretnima bilo onima tužnima. Tako na početku nekoga novoga pothvata znamo izmoliti molitvu: »Djela naša, molimo te, Bože, milošću svojom priteci i pomoću prati, da svaka naša molitva i radnja s tobom vazda započinje i s tobom da se dovrši. Po Kristu Gospodinu našem.« Zašto onda ne bismo molili na početku gradnje naše kuće ili u bilo kojoj drugoj prigodi ako nam je nakana Boga zamoliti da to što poduzimamo prati svojom milošću i milosrdnim pogledom? Kada se Bogu ili svetcima obraćamo za zagovor, za pomoć, činimo to dakle s čistom vjerom s kojom se i svakoga dana u životu koristimo takozvanim »nabožnim predmetima« – devocionalijama kojima zapravo izražavamo svoju pobožnost i pouzdanje u Božju prisutnost u našem životu. Polažući krunicu u pravoj vjeri i s pravom nakanom – ako tako odlučite – ne ćete učiniti ništa što bi bilo neprimjereno, ali se trebate kloniti razmišljanja da bi sama ta krunica bila »čudotvorna« na neki automatski način, čime biste upali u praznovjerje koje je grijeh. Nadasve se trebate kloniti očekivanja da bi krunica djelovala kao neka »amajlija« ili »talisman« i znati da pučka pobožnost blagoslovljene nabožne predmete doživljava kao zaštitu, a liturgija ih smatra izrazitim znakovima kojima svi oni koji se njima služe mole kako bi se ojačalo njihovo povjerenje u Boga. Dakle, zaključit ćemo da je najvažnija prava vjera, dobra nakana, a to znači i pozadina zbog koje se služimo krunicom ili nekim nabožnim predmetom, što mora biti u skladu i s našim životom. Inače bismo i mi sami, ali i ljudi oko nas, mogli stvoriti neki pogrješan dojam o našim nakanama, a u nekih bismo mogli izazvati i sablazan, što Vama jamačno nije nakana, nego se želite uteći Bogu da Vas, Vašu obitelj i Vašu buduću kuću čuva i da Vas milostivo usliši u toj molitvi.
